Foto: Shutterstock
VII. tjedan kroz godinu (godina A), 23. veljače 2020.
Mt 5, 38-48
Ljubite neprijatelje!
»Jučer sam rekao kako treba ljubiti Boga. Sada se zadržavam na tome kako treba ljubiti bližnjega.
Jednom je bilo rečeno: „Ljubi svoga prijatelja, a mrzi svoga neprijatelja“. Ne. Ne tako. To je dobro za vremena u kojima čovjek nije imao okrepe Božjega smiješka. Ali, sada dolaze…
Jednom je bilo rečeno: „Ljubi svoga prijatelja, a mrzi svoga neprijatelja“. Ne. Ne tako. To je dobro za vremena u kojima čovjek nije imao okrepe Božjega smiješka. Ali, sada dolaze nova vremena, vremena u kojima Bog toliko ljubi čovjeka, te mu šalje svoju ‘Riječ’ da ga otkupi. Sada, ‘Riječ’ govori. I već je to ‘Milost’ koja se izlijeva. Zatim će ‘Riječ’ dovršiti ‘Žrtvu mira i otkupljenja’, pa ne samo da će ‘Milost’ biti izlivena, nego će biti dana svakoj duši koja vjeruje u Krista. Zato treba uzdići ‘ljubav prema bližnjemu’ do ‘savršenosti’ koja prijatelja izjednačuje s neprijateljem.
Kleveću li vas? Ljubite i opraštajte. Udaraju li vas? Ljubite i pružite drugi obraz onome koji vas udara, misleći da je bolje da se srdžba iskali na vama koji znate podnositi negoli na nekom drugom koji bi se osvetio za uvredu.
Uvijek mislite: „Kako bi na mene djelovalo kad bi mi se odbila molba za pomoć, da sam ja u potrebi?“ pa radite prema odgovoru svojeg Ja
Jeste li pokradeni? Ne mislite: ‘Ovaj moj bližnji je gramzljivac, nego mislite milostivo: ‘Ovaj moj siromašni brat je potreban’, pa mu dajte i haljinu ako vam je već uzeo plašt. Onemogućit ćete mu da izvrši dvostruku krađu, jer mu više neće biti potrebno da nekome drugome ukrade haljinu. Vi kažete: ‘Ali, to bi mogla biti mana, a ne potreba’. Pa, dobro, ipak, dajte. Vama će Bog to naplatiti, a opaki će ispaštati. Ali, mnogo puta, a to doziva u pamet ono što sam jučer rekao o krotkosti, kad grješnik vidi da se s njime tako postupa, nestane iz njegova srca njegove mane, on se oslobodi i dođe do toga da popravi krađu, vrativši što je ukrao.
Budite velikodušni s onima koji su pošteniji, pa vas mole za ono što im treba mjesto da vam to ukradu. Kad bi bogataši stvarno bili siromašni duhom, kako sam jučer učio, ne bi bilo mučnih društvenih nejednakosti, koje su uzrok tolikih ljudskih i nadljudskih nesreća.
Uvijek mislite: „Kako bi na mene djelovalo kad bi mi se odbila molba za pomoć, da sam ja u potrebi?“ pa radite prema odgovoru svojeg Ja. Činite drugima što biste htjeli da je učinjeno vama, a ne činite drugima što ne biste htjeli da je učinjeno vama.
„Ljubi onoga koji te mrzi, moli za onoga koji te progoni, čini dobro onome koji te oštećuje, podnosi onoga koji ti je dosadan, ne kritiziraj…“. Vi ne znate uzroke ljudskih postupaka
Stara riječ: ‘Oko za oko zub za zub’, koje nema u deset zapovijedi, nego koja je bila stavljena, jer je čovjek bez milosti takva zvijer da ne može razumjeti nego samo osvetu, dokinuta je; ta je svakako dokinuta novom riječi: „Ljubi onoga koji te mrzi, moli za onoga koji te progoni, opravdaj onoga koji te kleveće, blagoslivljaj onoga koji te proklinje, čini dobro onome koji te oštećuje, budi miroljubiv sa svadljivcem, podnosi onoga koji ti je dosadan, rado pomozi onome tko se tebi utječe i ne bavi se lihvom, ne kritiziraj, ne sudi“. Vi ne znate uzroke ljudskih postupaka.
Budite velikodušni u svim vrstama pomoći, budite milosrdni. Što više dajete, više će vam se dati i mjeru punu i nabijenu istrest će Bog u krilo onome koji je bio velikodušan. Neće vam Bog dati samo za ono što ste dali, nego više i još više.
Nastojte ljubiti i biti ljubljeni. Svađe koštaju više od prijateljske nagodbe, a ljubaznost je poput meda čiji okus dugo ostaje na jeziku.
Budite velikodušni u svim vrstama pomoći, budite milosrdni. Što više dajete, više će vam se dati i…
Ljubite, ljubite! Ljubite prijatelje i neprijatelje, da budete slični svome Ocu koji daje da kiša pada dobrima i zlima i koji čini da sunce sja pravednima i nepravednima, a pridržava sebi da daje vječno sunce i rosu, a paklenu vatru i tuču kada dobri budu izabrani kao izvrsno klasje među snopovima ljetine. Nije dovoljno ljubiti one koji vas ljube i od kojih se nadate da će vam uzvratiti. To nije zasluga: to je radost, pa to znaju činiti i ljudi koji su po naravi čestiti. To čine i carinici, pa i pogani. Nego, vi ljubite slično kao Bog i ljubite iz poštovanja prema Bogu, koji je stvoritelj i onih koji su vam neprijatelji ili manje ljubazni s vama. Hoću da u vama bude ‘savršena ljubav’ i zato vam kažem: „Budite savršeni kao što je savršen vaš ‘Otac’ koji je na nebesima“.
Tako je velika ‘zapovijed ljubavi prema bližnjemu’, usavršujte ‘zapovijedi ljubavi prema bližnjemu’, da vam Ja više ne kažem kako je bilo rečeno: ‘Ne ubijte’, jer će ljudi osuditi onoga koji ubije. Nego, kažem vam: „Ne ljutite se“, jer je nad vama viši sud koji uračunava i nematerijalna djela. Onoga koji uvrijedi brata osudit će Sinedrij. Ali, onoga koji bude s bratom postupao kao s luđakom i zato ga ošteti, osudit će Bog. Uzalud je prinositi darove na oltar ako prije nismo žrtvovali u svom srcu ‘mržnju’ iz ljubavi prema Bogu i dok se nije izvršio presveti obred opraštanja. Zato ako se sjetiš, kad hoćeš prinijeti Bogu dar, da si pogriješio protiv svoga brata ili da u sebi gajiš mržnju zbog neke njegove krivnje, ostavi svoj dar pred oltarom, najprije žrtvuj svoje ‘samoljublje’ pomirivši se sa svojim bratom, a onda dođi k oltaru i tada će biti ‘sveta’, samo tada, tvoja žrtva. Dobra nagodba je uvijek najbolji posao. Nesiguran je ‘čovjekov sud’ i tko mu tvrdoglavo prkosi, mogao bi izgubiti parnicu i biti prisiljen da plati protivniku do posljednjeg novčića ili da čami u tamnici.
To razmišljanje neka vas navede na blage, ponizne i samilosne osjećaje. A onda vam neće uzmanjkati, ovdje i u drugom životu, nagrada Božja
U svim stvarima podignite oči k Bogu. Pitajte se govoreći: „Imam li ja pravo činiti ono što Bog ne čini sa mnom?“ Jer, Bog nije tako neumoljiv i uporan kao što ste vi. Jao vama, kad bi bio takav! Ni jedan se ne bi spasio.
To razmišljanje neka vas navede na blage, ponizne i samilosne osjećaje. A onda vam neće uzmanjkati, ovdje i u drugom životu, nagrada Božja.
Ovdje, preda mnom, nalazi se i jedan koji me mrzi i koji se ne usuđuje reći mi: „Izliječi me“, jer zna da ‘Ja’ poznam njegove misli. Ali, Ja kažem: ‘Neka bude ono što želiš. I onako kako ti padaju ljuske s očiju, tako ti pala sa srca mržnja i tama’. Idite svi s mojim mirom. Sutra ću vam opet govoriti.“
Mnoštvo se polako razilazi, čekajući možda koji povik zbog čuda, ali taj ne dolazi. I apostoli i oni koji su duže vremena učenici, koji ostaju na brdu, pitaju: „Tko je to bio? Zar, možda nije ozdravio?“ i navaljuju na Učitelja koji je ostao na nogama, prekriženih ruku, gledajući narod koji silazi.
Ali, Isus najprije ne odgovara. Zatim, kaže: „Oči su ozdravile. Duša nije. Ne može, jer je puna mržnje.“
„Ali tko je taj? Možda onaj Rimljanin?“
„Ne. Jedan nesretnik.“
„Ali, zašto si ga onda Izliječio?“ pita Petar.
„Zar bih morao gromom ošinuti sve slične njemu?“
„Gospodine… znam da Ti nećeš da kažem ‘da’ i zato ne kažem… ali, tako mislim… a to je ‘Isto’…“
„Isto je, Šimune Jonin. Ali, znaj da onda… Oh, koliko srdaca punih ljuski mržnje oko Mene! Dođi. Idimo upravo onamo na vrh, da s visoka gledamo naše lijepo ‘galilejsko more’. Ja i ti sami.“«
Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
