Foto: Shutterstock
Večeras sam odlučio šutjeti,
moj Bože,
ili barem malo manje govoriti.
Znam da je to suprotno od onoga što će biti,
jer potrebne su mi riječi
kako bih iskazao zahvalnost
za sve što si mi darovao.
Često jadim
da mi je potrebno još samo ovo ili ono,
a zaboravim da već imam previše
i ne znam što ću s onim što imam.
U željama se izgubim,
u traženju sam se umorio,
u čežnji zaboravim
da si Ti jedino blago koje imam,
da si mudro odredio mjeru koja mi je potrebna,
a sve ostalo bi trebalo poslužiti kao milost i dar
onima koji imaju manje od mene,
i da Ti mogu zahvaliti
jer ne moram čekati hoće li se netko i mene sjetiti,
jer mogu barem moliti
za one koji su odavno odustali,
za one koji su zaboravili ljubiti.
Bože, molim te za milost svete tišine,
zahvalno srce
i svetu mudrost
da znam raspodijeliti darovano.
fra Zvonko Benković
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
