Razmišljamo o evanđelju

NEDJELJNO EVANĐELJE PREMA VIĐENJIMA MARIJE VALTORTA

VEĆ DUGO MOLIŠ, ALI ODGOVORA NEMA? Isus nam na primjeru ustrajne udovice otkriva kako dobro moliti Što sve trebamo uzeti u obzir da bismo bili sigurni da dobro molimo

Foto: Milada Vigerova; Unsplash

 

Uz današnje evanđelje: Lk 18,1-8

Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.

 

„Poslušajte ovu prispodobu, koja će vam otkriti vrijednost ustrajne molitve“

»Isus gleda narod koji se sakupio, stotinjak osoba i kaže: „Poslušajte ovu prispodobu, koja će vam otkriti vrijednost ustrajne molitve. Vi znate što kaže Ponovljeni zakon govoreći o sucima i upraviteljima. Oni bi trebali biti pravedni i milosrdni saslušavajući nepristrano one koji im se obraćaju, uvijek misleći da sude kao da je slučaj koji presuđuju njihov osobni slučaj, ne vodeći računa o poklonima ili prijetnjama, bez naklonosti prema prijateljima koji su u krivu i bez tvrdoće prema onima koji su u sukobu s prijateljima suca. Ali, ako su pravedne riječi Zakona, nisu isto tako pravedni ljudi i ne znaju se pokoravati Zakonu. Tako se vidi da je ljudska pravednost često nesavršena, jer su rijetki suci koji znaju sačuvati se čistima od pokvarenosti, milosrdni, strpljivi prema bogatima i prema siromasima, prema udovicama i sirotama kao što su prema onima koji nisu takvi.

Taj sudac se nije bojao Boga i ismjehivao je plač siromaha i slabašnog, jer su osamljeni i bez moćne obrane

U jednom gradu je bio sudac veoma nedostojan svoje službe, na koju je došao preko moćnih rođaka. On je bio nadasve pristran u suđenju, uvijek sklon da dade pravo bogatašu i moćniku, ili onome koga bi preporučili bogati i moćni ili prema onima koji bi ga potkupili velikim darovima. On se nije bojao Boga i ismjehivao je plač siromaha i slabašnog, jer su osamljeni i bez moćne obrane. Kada nije htio saslušati onoga koji je imao posve jasne razloge protiv bogataša, te mu nije mogao dati krivo ni u kojem slučaju, bacio bi ga van prijeteći mu zatvorom. I većina bi popuštala pred njegovim nasiljima povlačeći se pobijeđeni, prihvaćajući poraz još prije nego li bi se održala parnica.

Ali, žena se vraćala jedan, dva, deset puta, ujutro, o šestoj, devetoj uri, navečer, neumorna. I za njim je išla ulicom vičući: „Dosudi mi pravo. Moja djeca gladuju i smrzavaju se…“

Ali, u tom gradu je bila jedna udovica s brojnom djecom, koja je trebala dobiti veliki iznos novca od jednog moćnika zbog radova koje je izvršio njezin pokojni muž dotičnom moćniku. Ona, potaknuta potrebom i majčinskom ljubavlju, zahtijevala je od bogataša da joj dade iznos koji bi joj omogućio da nahrani svoju brojnu djecu i da ih obuče za skoru zimu. Ali, pošto su uzaludna bila sva navaljivanja i molbe tom bogatašu, obratila se sucu. Sudac je bio prijatelj bogataša koji mu je rekao: „Ako presudiš meni u korist, trećina iznosa je tvoja”. Zato je bio gluh na riječi udovice koja ga je molila: „Dosudi mi pravo pred mojim protivnikom. Ti vidiš da sam u potrebi. Svi mogu reći imam li pravo na taj iznos”. Bio je gluh i dao ju je izbaciti od svojih pomoćnika.

Ali, žena se vraćala jedan, dva, deset puta, ujutro, o šestoj, devetoj uri, navečer, neumorna. I za njim je išla ulicom vičući: „Dosudi mi pravo. Moja djeca gladuju i smrzavaju se. Nemam novca da im kupim brašna i haljine”. Našla bi se na pragu sučeve kuće kada bi se on vraćao da za stolom blaguje sa svojim sinovima. I krik udovice: „Dosudi mi pravo pred mojim protivnikom jer gladujem i smrzavam se zajedno sa svojim stvorenjima”, prodirao je u nutrinu kuće, u blagovaonicu, u sobu za spavanje za vrijeme noći, uporan kao krik ptice pupavca: ‘“Dosudi mi pravo, ako ne želiš da te Bog udari! Dosudi mi pravo. Sjeti se da se Bog posebno brine za udovice i sirote i jao onima koji ih gaze! Dosudi mi pravo ako ne želiš jednog dana trpjeti ono što mi trpimo. Našu glad! Našu studen ćeš naći u drugom životu ako ne dosudiš pravo. Jao tebi!”

Jer mu je stalno zanovijetala, jer je postao predmet smijeha čitavog grada zato što ga je udovica progonila, i predmet prijekora, umorio se

Sudac se nije bojao Boga, ni bližnjega. Ali, jer mu je stalno zanovijetala, jer je postao predmet smijeha čitavog grada zato što ga je udovica progonila, i predmet prijekora, umorio se. Zbog toga, reče jednog dana u sebi: „Makar se ne bojim Boga niti prijetnja žene, niti onoga što misle građani, ali da dokrajčim takvo zanovijetanje, saslušat ću udovicu i dosuditi joj pravo, primoravajući bogataša da plati. Dosta. Da me više ne progoni i makne mi se s puta”. I pozvavši bogatog prijatelja, reče mu: „Prijatelju moj, nije više moguće da ti udovoljim. Izvrši svoju dužnost i plati, jer više ne mogu podnositi da mi zanovijeta zbog tebe. Rekao sam”. I bogataš je morao platiti iznos prema pravednosti.

Ovo je prispodoba. Sada je na vama da je primijenite.

Bog, predobri Otac, zar će biti ispod zlog suca? Ali, također, treba znati moliti. Ne umoriti se poslije prvih molitava i znati tražiti ono što je dobro. I, također…

Čuli ste riječi nepravednika: „Da stanem na kraj tolikom zanovijetanju, poslušat ću ženu”. A bio je nepravedan. Ali, Bog, predobri Otac, zar će biti ispod zlog suca? Zar neće dosuditi pravo svojim sinovima koji ga dan i noć zazivaju? I zar će učiniti da toliko čekaju na milost dok njihova duša slomljena ne prestane moliti? Ja vam kažem: spremno će im dosuditi pravo da njihova duša ne izgubi vjeru. Ali, također, treba znati moliti, ne umoriti se poslije prvih molitava i znati tražiti ono što je dobro. I, također, povjeriti se Bogu govoreći: „Ipak, neka bude ono što tvoja Mudrost zna da je za nas korisnije”. Imajte vjeru. Znajte moliti s vjerom u molitvu i s vjerom u Boga, vašega Oca. I On će vam dosuditi pravdu protiv onih koji vas pritišću. Bili oni ljudi ili đavli, bolesti ili druge nedaće. Ustrajna molitva otvara Nebo i vjera spašava dušu, ma, na koji način molitva bila čuvena i uslišana. Idimo!“

„Ali, kada se vrati Sin Čovječji, hoće li naći još vjere na Zemlji?“

I uputi se prema izlazu. Gotovo je izvan zidina kad podižući glavu da vidi maleni broj koji ga slijedi i mnoge indiferentne ili neprijateljski raspoložene koji ga promatraju izdaleka, usklikne tužno: „Ali, kada se vrati Sin Čovječji, hoće li naći još vjere na Zemlji?“, i uzdišući još se tješnje ovije svojim plaštem, hodajući velikim koracima prema predjelu Ofela.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh