‘Vaše dijete s Downovim sindromom može sutra neke duše spasiti za vječnost’ Donosimo dio iz pisma koje je p. Marko Glogović napisao trudnici koja nosi dijete s Downovim sindromom: „Vi ste u jednome životnom problemu, na jednoj životnoj prekretnici. Pravedno je da uza sva nagovaranja i prijedloge 'druge strane' čujete i moju stranu“…

Foto: Eleonora_os, Shutterstock

Draga Ivano!

(…) U telefonskom ste razgovoru otkrili da ste sretna majka jedne djevojčice, naglasili ste: „zdrave djevojčice“, te da ste u sretnom braku. Hm! Također dodajete da ste praktična vjernica, da sudjelujete u sakramentnom životu Crkve, da ste znali poslušati i pokoji duhovni seminar i slično. Ipak, niste planirali trudnoću te vas je ta vijest zatekla u nezgodnom trenutku loše financijske situacije i općenito niste tu vijest prihvatili s oduševljenjem. Kad su vas poslali na dodatne preglede, uza sumnju na Downov sindrom „ploda“ (a te ste preglede platili više od tri tisuće kuna), šok se utrostručio jer se otkrilo ono za što ste „molili da samo to ne bude“, odnosno da vaše nerođeno dijete zaista ima taj sindrom.

duboko dirnut vašom duhovnom i duševnom borbom

U tom vam je trenutku, kako kažete, „stao život i srušio se svijet“ i jedva ste došli k sebi. Vaš je suprug istog trena znao što treba učiniti (jedina moguća opcija – abortus), ali nakon dva dana muke i tjeskobe vi se još uvijek lomite. Povjerivši se prijateljici, ona nas spaja, a ja onda, duboko dirnut vašom duhovnom i duševnom borbom, odlučujem napisati ovaj članak, jer u kratku razgovoru nisam mogao iznijeti sva svoja zapažanja i razmišljanja. (…)

Silno bih želio da moja obrana vašega nerođenog djeteta bude i obrana vašeg dostojanstva, vašeg majčinstva i osobnosti, svetosti vašeg tijela, braka, vjere

Pravedno je da čujete i moju stranu

Vi ste u jednome životnom problemu, na jednoj životnoj prekretnici. Pravedno je da uza sva nagovaranja i prijedloge „druge strane“ čujete i moju stranu. Zapravo, svoju stranu, jer, ponavljam, vi ste moja draga sestra u Kristu. Koja nosi „Kristova najmanjeg brata“ (usp. Mt 25, 4), do kojeg mi je podjednako stalo kao i do vas.

apeliram na vašu vjeru

Draga Ivano! Silno bih želio da moja obrana vašega nerođenog djeteta bude i obrana vašeg dostojanstva, vašeg majčinstva i osobnosti, svetosti vašeg tijela, braka, vjere. Ne bih htio biti umjetno subjektivan, niti lažno sentimentalan. Zapravo, najsrdačnije želim biti logičan, kao da i vi prihvatite tu logičnost, jer bilo bi nelogično da se odbaci činjenična istina, zar ne? Zar ćemo odmah pokleknuti pred svime što nam nude na pladnju i viču u uho? Nećemo li stati i razmisliti što je – istina? Jasno mi je da živimo u svijetu koji se čvrsto odlučio zamagliti tu istinu i prezreti tu logičnost.

Odbojna istina

Istina je zapravo neželjena, odbojna, progonjena. Ali apeliram na vašu vjeru! Sigurno je da nam se danas, nažalost, u premnogim dimenzijama društvenosti masovno oduzela sposobnost razmišljanja i zaključivanja, ali pozivam se na vašu vjeru! Svijet i duh svijeta (a to je ona sušta suprotnost od duha Isusa Krista) ušao je agresivno u našu svakodnevnicu i metastazirao je na sve strane, u sve dimenzije našeg bića, struktura i svijesti. (…)

Djetešce u vama nije plod slučaja. Bez obzira na to kako vi na njega gledate i kako gledaju neki drugi

Draga Ivano! Ja sam muškarac i svećenik, živim u samostanu. Jasno da suosjećam s vama u vašim brigama i trpljenju. I jasno da to poštujem. I jasno je da ne mogu do kraja sudjelovati u vašem križu! Ja vas razumijem, ali i ne razumijem. Ja vas mogu ohrabriti i poduprijeti u dobru, ali ne mogu živjeti vaš život i nositi u potpunosti vaše terete – mogu vam ih samo pomoći nositi. Nisam ja vaš Spasitelj. Mogu vam najviše donijeti ozdravljujuće svjetlo Božje riječi u bolnu zatamnjenju u kojem se sada nalazite.

‘Ja ću ipak nositi svoje križeve, a vi svoje’

Kad bih vam ja opisao svoje križeve, siguran sam da biste mi rekli: „Najljepša hvala. Ja ću ipak nositi svoje, a vi svoje.“ Ne biste se htjeli zamijeniti sa mnom. Jer ne možete. Dakle niti se ja mogu staviti u vašu situaciju; vi ste udana supruga i majka dvoje djece, od koje je jedno začeto, nerođeno, pod vašim srcem. Mogu vas voljeti kao sestru u Kristu, mogu vas slušati, mogu vas uputiti k nekomu boljem stručnjaku, savjetovati, obećati vam materijalnu pomoć, mogu za vas moliti i prikazivati svete mise. Ali ne mogu se za vas odlučiti i ne mogu, ne smijem i neću činiti nikakav pritisak na vašu odluku. (…)

Vaše dijete je Stvoriteljeva želja

Djetešce u vama nije plod slučaja. Bez obzira na to kako vi na njega gledate i kako gledaju neki drugi. Bog Jahve, naš Stvoritelj, stvara svakog čovjeka i savršeno dobro zna kada čovjek treba doći na svijet i komu treba doći. Što god bilo, kako god bilo, ako je dijete začeto, ono je Stvoriteljeva želja. Štoviše, najčešće je baš tako da „neplanirano dijete“ donese u obitelj najveći blagoslov i radost; da baš ono pokrene nešto zablokirano u ljudskim odnosima, da baš ono otvori vrata i novog posla i novog stana i novog razmišljanja… (…)

Nije svako dijete s Downovim sindromom teško bolesno

Liječnici su vas dakle prepali, a muž je izjavio da „se ne želi mučiti u bolnici s djetetom koje će imati srčanu manu i koje će drugi čudno gledati“. Prvo, tko kaže da će biti tako? Gdje to piše? Nije svako dijete s Downovim sindromom teško bolesno. Drugo, što bi suprug rekao ako se, ne daj Bože, vaše „zdravo dijete“ jednom ozbiljno razboli? Tko od nas ima ikakvo jamstvo za danas, a kamoli za sutra? Probajte ovako reći mužu: „A što ako ja nakon abortusa teško obolim duševno i tjelesno… Bi li sa mnom bio u bolnici? A tko će nam onda čuvati dijete?“ Evo neki se dan jedan dečko od 17 godina srušio iz čistog mira. Poplavio, prestao disati, ukočio se. Nakon hitne i nalaza otkrili su mu epilepsiju i meningitis. Normalan, zdrav, pametan i radišan dečko, ali zamalo je umro majci na rukama.

Varka svijeta

Zamislite da vi kažete mužu: „Ako se ti, dragi, razboliš, ni ja neću biti stalno u bolnici kraj tebe.“ Bi li preživjela ljubav između dvoje koji si uzimaju u obzir – eutanaziju? Eto kako nas je svijet zavarao: samo da se ne žrtvujem, samo da ovdje dugo i dobro živim, ja, egoist s blagoslovom svijeta. A najtragičnije je to što te „velike“ svijeta, koji kroje sudbine svojim ideologijama, baš boli briga za nas malene.

Aparati i analize krvi i najveći primarijusi potvrdili: dijete će biti bez udova, sa sto sindroma, s otvorenim trbuhom, s cistama na glavi… Kad ono, rode se savršeno zdravi mališani!

Što ako?

Treće, a što ako vaše nerođeno djetešce uopće nije bolesno, odnosno nema taj sindrom!? Znate li vi, draga Ivano, koliko sam se u dvadeset godina naslušao takvih priča?! Mogu vam odmah poslati pedeset ljudi koji će vam to potvrditi! Aparati i analize krvi i najveći primarijusi potvrdili: dijete će biti bez udova, sa sto sindroma, s otvorenim trbuhom, s cistama na glavi… Kad ono, rode se savršeno zdravi mališani! Kako to? Ne znam. Ali znam sasvim sigurno dvije stvari: tisuće i tisuće abortusa učinjeno je zbog takvih krivih dijagnoza, a posljedično, ako dozvolite abortus, do kraja života mučit će vas misao je li vam možda dijete bilo zdravo.

milosrdnima će se iskazati milosrđe

Dogodi se i da dijete umre pri porodu, nešto prije ili nakon poroda. Ali ono nije pobačeno. Bog je uzeo njegovu besmrtnu dušu k sebi, a tijelo mu mi ovdje možemo pokopati, dostojanstveno se oprostiti. Isplakati se na grobu, moliti. Dječica nakon abortusa također bivaju uzeta u nebo, ali im tjelešca postaju medicinski otpad, bez groba, bez pijeteta, bez pogreba. Budimo milosrdni! Kaže Isus – milosrdnima će se iskazati milosrđe.

„Djeca s Downom sveci su na zemlji“

(…) Vaše dijete s Downovim sindromom može sutra neke duše spasiti za vječnost. Tko zna? Djeca s Downom sveci su na zemlji. Sveci su ljudi s posebnom misijom: objaviti Boga i duše usmjeriti k njemu. Znate li, draga mamo Ivano, da osobe s tim sindromom danas možemo susresti i na raznim poslovima, koje ne bismo povezali s njima? Oni su, između ostaloga, i glumci, i manekeni, i naši dobri pekari, slastičari, konobari… Mnogi od njih završe i neku školu. Oni su borci! Prešli su same sebe, njihov je uspjeh kudikamo veća stvar nego uspjesi onih koji nisu u njihovoj koži. A ima ih i koji služe kao časne sestre! Nevjerojatno? Meni nije! Meni je nevjerojatno da im se većina ljudi ne divi, jer ih ne želi upoznati.

Iz knjige „Pro-laj(f)kam!!“ autora patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti putem web-shopa naše Biblioteke Figulus.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad