Uzdrži se od čuđenja zbog tuđih grijeha – da ti se ne dogodi još gore i sramotnije Uzalud se čovjek napreže biti svet, ako Bog tu ne posreduje. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi (isto). Ako Bog dušu ne čuva od grijeha, uzalud se ona trudi braniti svojim silama

Foto: Unsplash, Diego Gavilanez 

Pouzdano je da bez pomoći milosti ne možemo učiniti nijedno dobro djelo, čak ni što dobra pomisliti. „Bez milosti, ljudi ne mogu učiniti nikakvo dobro, ni mislima ni djelima“, kaže sveti Augustin. Kao što oko ne može vidjeti bez svjetla, tako čovjek ne može učiniti nikakvo dobro bez milosti. Uostalom, to je govorio apostol: Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga (2Kor 3,5). A David je govorio: Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji (Ps 126,1).

Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne

Ako netko spozna da je učinio nešto dobro i da nije pao u veće grijehe od onih koje je počinio, neka sa svetim Pavlom kaže: Ali milošću Božjom jesam što jesam

Uzalud se čovjek napreže biti svet, ako Bog tu ne posreduje. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi (isto). Ako Bog dušu ne čuva od grijeha, uzalud se ona trudi braniti svojim silama. Zato sveti prorok kaže: U svoj se luk nisam pouzdavao (Ps 43,7).
Ako netko spozna da je učinio nešto dobro i da nije pao u veće grijehe od onih koje je počinio, neka sa svetim Pavlom kaže: Ali milošću Božjom jesam što jesam (2Kor 15,10). A iz istoga razloga ne treba prestati drhtati i bojati se da može pasti drugom prilikom. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne (1Kor 10,12). Time nas apostol hoće opomenuti da onaj tko se smatra sigurnim da neće pasti, izlaže se opasnosti da padne. I to obrazlaže kada kaže: Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara (Gal 6,3).

…uzdajući se u svoje sile, ne boji se, a jer se ne boji, ne preporučuje se Bogu te će sigurno pasti

Mudro je pisao sveti Augustin: „Predmnijevanje jakosti mnogima sprječava da ostanu čvrsti. Nitko doista nije jak doli onaj tko se osjeća slabim.“ Ako netko kaže da se ne boji, znak je da se uzda u sebe i u svoje učinjene odluke. No s tim pogibeljnim pouzdanjem, zavarava sebe, jer uzdajući se u svoje sile, ne boji se, a jer se ne boji, ne preporučuje se Bogu te će sigurno pasti. Tako isto potrebno je da se svaki isprazno uzdržava od čuđenja zbog tuđih grijeha. Treba se naprotiv smatrati grešnijim od drugih i reći: „Gospodine, da mi ti nisi pomogao, učinio bih još gore.“ Inače, Gospodin će za kaznu oholosti, dopustiti svaki isprazno uzdržava od čuđenja zbog tuđih grijeha.

Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja

Stoga apostol preporučuje da iščekujemo vječno spasenje u strahu i trepetu: Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja (Fil 2, 12). Da, jer onaj tko se boji da će pasti, ne uzda se u svoje sile. Polaže svoje pouzdanje u Boga, utječe se njemu u opasnostima i tako pobjeđuje napasti i spašava se.

Iz knjige „Razgovarati s Bogom“ autora sv. Alfonza Liguorija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.