Foto: Pixabay
Svjedoci smo sve češćih napada na vjeru i vjernike u medijima. Kao da je postalo zabranjeno stajati iza vlastitih uvjerenja, barem kad se ona kose s općeprihvaćenom, usudila bih se reći, ideologijom.
Vjerujem da nisam jedina kojoj je barem jednom u životu proletjela kroz glavu misao kako je u današnjem svijetu uvelike lakše onima koji ne žive kao praktični vjernici. Već do svoje 22. godine mnogo sam puta osjetila taj „pogled pod povećalom“. Ako se u društvu deklariramo kao vjernici, moramo računati na to da ćemo biti osuđivani i prozivani za moralno upitne stvari koje se pred „normalne“ ljude nikad ne bi postavile.
Pogled pod povećalom
Vjerujem da nisam jedina kojoj je barem jednom u životu proletjela kroz glavu misao kako je u današnjem svijetu uvelike lakše onima koji ne žive kao praktični vjernici. Već do svoje 22. godine mnogo sam puta osjetila taj „pogled pod povećalom“. Ako se u društvu deklariramo kao vjernici, moramo računati na to da ćemo biti osuđivani i prozivani za moralno upitne stvari koje se pred „normalne“ ljude nikad ne bi postavile.
Dvostruka mjerila
Tako će samo kršćani biti zli ljudi ako „se švercaju“ u tramvaju; u svim drugim slučajevima, to će biti u redu, jer u državi u kojoj živimo drugačije i ne možeš opstati. Samo će kršćani biti rastrošnici i kradljivci kada kupe skupe mobitele i automobile. U svim ostalim slučajevima, ljudi su za to uštedili i zaradili i treba im se diviti. Samo kršćani su škrtice ako ne daju da se prepisuje od njih na ispitu, a u isto vrijeme podupiratelji lijenosti ako to dopuste. Samo kršćani su izdajnici bez ljubavi za bližnjega ako prijave poslodavcu tuđe potkrade i nepravilnosti u radu, a istodobno su veliki lopovi i isti kao oni koji čine neko nedjelo ako ga ne prijave. I tako unedogled.
Nemojmo odustati
I u takvim trenucima mnogima dođe da odustanu, da se jednostavno stope s okolinom, uglavnom sekularnom, i žive kao „normalni“ ljudi. Nije lako uvijek biti na meti i ne smjeti pogriješiti. No utješno je da, bez obzira na ljude, Bog to od nas i ne očekuje. Međutim, on očekuje da ljubimo bližnje, čak i kad nam oni samo zagorčuju život i čekaju da posrnemo kako bi nad nama mogli likovati. Sjetimo se Isusova križnog puta. On je ljubio u svakom dijelu svoga puta, on je ljubio do kraja.
Budi kao Pavao
U Poslanici Rimljanima, Pavao nam govori kako da se odnosimo prema ljudima iz svijeta, prema neistomišljenicima, ili recimo prema vegeterijancima: „Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!“ (Rim 14,20-22) Pavao nam dakle nalaže truditi se da ljudi oko nas ne osjete naše neprihvaćanje ili osudu. Dapače, oni bi trebali osjetiti našu ljubav i to bi ih trebalo privući Gospodinu!
Budi kao Franjo
Jednom sam na propovijedi čula priču o svetom Franji i postu. Bio je dan kada su on i sva njegova subraća postila. No Franjo je naišao na brata koji nije odolio kušnji te je jeo na dan posta. Kako nije htio da njegov brat zbog toga bude tužan i posramljen, Franjo je otišao i jeo zajedno s njim. I sâm Bog kaže: „Jer ljubav mi je mila, ne žrtve.“ (Hoš 6,6) Ugledajmo se u primjer svetoga Franje. Ugledajmo se i u primjer pape Franje. Rijetkima je od visokih crkvenih dužnosnika uspjelo biti tako omiljen u svijetu, i to ne samo među vjernicima. Mislim da je njegov ključ upravo – ljubav. Tome nitko ne može odolijeti, Božjoj ljubavi u nama. I zapamtimo: „Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!“ (Rim 14,15)
Ljubav i vedrina pod povećalom
Stoga, nemojmo se skrivati i brinuti o tome što bi netko mogao otkriti i vidjeti dok nas promatra. Aktivirajmo Božju ljubav u nama, aktivirajmo vedrinu. I pomolimo se da, kada nas svijet promatra pod povećalom, vidi samo povećanu ljubav i vedrinu.
MOLITVA ZA VREDINU
Bože, daj mi vedrinu da prihvatim
stvari koje ne mogu promijeniti;
hrabrosti da promijenim
stvari koje mogu promijeniti
i Mudrosti da spoznam razliku između njih.
Da živim dan za danom,
da se radujem svakom trenutku,
da prihvatim teškoće
kao put do mira,
da prihvatim poput Njega
ovaj grješni svijet
kakav jest, a ne kakav bih ja
želio da bude;
da vjerujem da će On
sve dovesti u red
ako se predam Njegovoj volji;
da umjereno budem
sretan u ovom životu,
a u budućem zauvijek
s Njim presretan.
(Reinhold Niebuhr)
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
