Foto: muo.hr
Tijelovo, svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove katolički je blagdan, u Podravini poznat pod nazivom Telovo. To je svetkovina na spomen ustanovljenja euharistije na Veliki četvrtak pa se svetkuje u četvrtak, i to deveti četvrtak nakon Uskrsa ili četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Blagdan se počeo obilježavati u 13. stoljeću u Europi i to tijelovskim procesijama gradskim ulicama. Prva procesija održana je u Njemačkoj u Kölnu 1274. godine, a u Hrvatskoj se odvijala u Zagrebu 1279. godine. Osim u gradovima, procesije su se održavale ophodnjom po mjestima.
Opće karakteristike podravskih telovskih prešencija su procesije prije svete mise, izrada i ukrašavanje priručnih oltara/sjenica na četiri postaje
Tijelovske procesije/telovske prešencije u Podravini imaju dugu tradiciju i važan su dio crkveno-pučke pobožnosti i nematerijalne kulturne baštine. Opće karakteristike podravskih telovskih prešencija su procesije prije svete mise, izrada i ukrašavanje priručnih oltara/sjenica na četiri postaje koje su dio prešencije te u nekim mjestima ukrašavanje prozora kuća i dijela okućnice uz cestu grančicama. Svoja sjećanja o tijelovskim procesijama u Goli, selima župe Koprivničkog Ivanca i običajima u Koprivnici objavljena u monografijama i Podravskom zborniku, zapisale su i Tereza Salajpal, Ružica Medvarić-Bračko i Maca Jambrešić-Štefanić, čime su doprinijele očuvanju ovog vida nematerijalne kulturne baštine.
U procesiji su sudjelovali dječaci u bijelim košuljama i djevojčice odjevene u bijele haljine
Prema sačuvanim zapisima, tijelovske procesije u Koprivnici kretale su iz crkve Sv. Nikole oko cijelog gradskog parka. Zaustavljale su se na četiri stajališta: u blizini Gimnazije, na ulazu u park, na drugom kraju parka i u blizini crkve. U procesiji su sudjelovali dječaci u bijelim košuljama i djevojčice odjevene u bijele haljine. Djevojčice su u ruci nosile košarice iz kojih su bacale latice cvijeća, po središtu grada i ulicama. Na svakom stajalištu bile su hutice tj. sjenice napravljene od granja, a u svakoj je bilo mali oltarić okićen cvijećem. Procesija se zaustavljala kod svake hutice, gdje je svećenik molio kod svakog oltarića. Nakon zadnjeg stajališta procesija je ušla u crkvu gdje se služila misa. Slično je bilo i u okolnim mjestima gdje je procesija išla kroz selo te su sjenice bile uz park, kod križa, na početku ulice te kod crkve u Goli, ili kod župnog dvora, križa u Kranjskoj ulici, pila sv. Florijana i Medvarićevog križa u župi Koprivnički Ivanec.
Četiri muškarca su nosila baldahin /nebo ispod kojeg je išao župnik noseći Presveto otajstvo s pratnjom
Na čelu procesije bili su muškarci s križem/raspelom, zatim dječaci u bijelim košuljama, mladići i muškarci, djevojčice u bijelim haljinama s košaricama u ruci i mlade djevojke. Nakon njih u procesiji su hodala četiri muškarca koja su nosila baldahin /nebo ispod kojeg je išao župnik noseći Presveto otajstvo s pratnjom. Iza baldahina bile su članice zbora i na kraju povorke žene. U župi Koprivnički Ivanec prozori kuća na mjestima gdje je prolazila prešencija bili su ukrašeni svetim slikama, cvijećem, ženskim ručnim radovima (prečkama, vilanima, kopertama, našitim stolnjacima i salvetama), dok su u Goli žene otkidale grančice sa sjenice i nosile ih na svoje vrtove. Ti običaji bacanja latica, ukrašavanja sjenica, prozora i okućnica dio su pretkršćanskih tradicija i vjerovanja. Iako je njihovo simboličko značenje bilo zaštita od nevolja, nedaća i nepogoda ljudi te osiguranje plodnosti i rodnosti zemlje, oranica, njiva, livada, vrtova, s vremenom se mijenjalo te su postali dio tijelovskih procesija i pučke pobožnosti.
Priredila: Marija Mesarić
