Gideonov poziv

»Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca. I ukaza mu se Anđeo Jahvin i reče mu: “Jahve s tobom, hrabri junače!” Gideon mu odgovori: “Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: `Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?` A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.” Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: “Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?” “Ali, gospodaru”, odgovori mu Gideon, “kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.” Jahve mu reče: “Ja ću biti s tobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.” Gideon mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. Nemoj otići odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.” A on odgovori: “Ostat ću dok se ne vratiš.” Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna načini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. Anđeo Jahvin reče mu: “Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.” On učini tako. Anđeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anđeo Jahvin nato iščeze pred njegovim očima. Tad Gideon vidje da je to bio Anđeo Jahvin i reče: “Jao, Jahve, Gospode! Anđela Jahvina vidjeh licem u lice!” Jahve mu odgovori: “Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!” Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga “Jahve-Mir”. Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.«

Knjiga o Sucima 6,11-24

Foto: Shutterstock

Posljedice idolopoklonstva

U nekoliko prvih redaka šestog poglavlja Knjige o Sucima opisuju se posljedice u kojima su se nalazili Izraelci nakon što su, klanjajući se Baalu, upali u ruke Midjancima. Vidi se da je stanje u kojem žive posljedica klanjanja Baalu, zato što su im Midjanci uništavali rod, ništa im nisu ostavljali za hranu, preplavili su im i opustošili zemlju i bacali ih u veliku bijedu.

Anđeo koji sjedi?

Na početku teksta piše da je anđeo došao i sjeo pod hrast. Na prvi nam pogled može izgledati da mu je bilo dosadno pa je došao gledati kako se Gideon muči, ali njegov je posao da bude čuvar ili poslanik, unatoč tome što je ovdje opisano samo da je sjeo i promatrao. U isto vrijeme Gideon se muči vršeći pšenicu u tijesku i skrivajući se da mu je Midjanci ne ukradu. Vršiti pšenicu prva je radnja nakon žetve; sukladno zakonu sjetve i žetve, Gideon svoju snagu troši na mukotrpan rad ropstva u kojem se nalaze. Koliko puta naši plodovi ‘mirišu’ po motivima u kojima smo sijali? Možemo steći dojam da se Gideon previše muči zbog ropstva u kojem se nalaze, dok mu anđeo ne može pomoći zbog stanja grijeha. Ako uzmemo u obzir da je Stari zavjet slika naše duše, mogli bismo reći da se i mi, klanjajući se nekom grijehu koji nas dovodi u ropstvo (Baalu), moramo puno više mučiti zbog straha u kojem se nalazimo i koji nas tjera da još više robujemo.

Gledaj u Gospodina (ne u probleme)

»I ukaza mu se Anđeo Jahvin i reče mu: „Jahve s tobom, hrabri junače!”« Iz ostatka teksta ne stječe se dojam da je Gideon hrabri junak, ali anđeo ga tako pozdravlja. Gideon mu odgovara: „…ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe?“ Dakle, anđeo Gideonu nije rekao: „Jahve s vama“, nego s tobom (jednina) a Gideon odgovara u množini. Najvažniji dio naše unutarnje borbe je uključiti Boga u svoju borbu, okrenuti se prema njemu. Bog želi sa svakim od nas imati osoban odnos; u tom odnosu svatko od nas mora pronaći njegov način davanja, njegovu milost. Gideonu je, kao i nama, često teško vidjeti da je Jahve s nama jer smo naučili gledati probleme u kojima se nalazimo i oni nas zarobe, a vanjsko stanje u kojem se Gideon nalazio nakon sedam godina ropstva, nije izgledalo kao da je Jahve s njima. Kad stalno gledamo svoje probleme, svoju ograničenost i svoj osjećaj manje vrijednosti, Bog nam izgleda sve dalji i sve manje svemoguć. Anđeo nije Gideonu rekao da gleda u vanjskim okolnostima, nego u sebi. No on ima problem primiti ono što mu Jahve želi dati. Pozdravljajući ga s „Jahve s tobom“, anđeo se nije došao igrati s njim, nego pokazati mu milost. Promatrati ili primiti tu milost da je Jahve s njim nije lako a i mijenja cijeli njegov pogled na život u kojem je do sada bio. Gideon se dalje žali anđelu da je Jahve izveo njegove oce iz Egipta, ali da ih je sada ostavio. Ako pogledamo u sebe, u svoje srce, i mi bismo mogli reći da znamo da je naš Bog svemoguć i da je vjeran, ali strahovi u kojima živimo stvaraju nam dojam da Bog nije s nama, iako znamo da jest svemoguć i sveprisutan.

Nakon što se Gideon u sebi bori između stanja u kojem živi (ropstvo) i pozdrava koji mu je anđeo uputio – da je hrabar i da je Jahve s njim – Jahve se okrenu prema njemu i kaže mu: „…idi s tom snagom u sebi“. Ako se Bog tada okrenuo prema njemu, to znači da je do tada gledao na drugu stranu, i da je tek sada pogledao u njega. I mi, kada se nalazimo u strahu ili u grijehu, možemo u svojoj slobodnoj volji odlučiti između dvoga: 1) boriti se sami (sebičnost) i isključiti Boga ili 2) snagom koju imamo u sebi (dar vjere) odvažiti se pustiti njega u taj problem.

Problem s prihvaćanjem Božje milosti

U tekstu se dalje vidi da Gideon ima problema s prihvaćanjem Božje milosti. Kada ga Bog šalje i kaže mu da ga šalje „Bog“, Gideon mu odgovara da je on u stvari malen, da je njegov rod najmanji a on u tom najmanjem rodu posljednji u kući svog oca. Nije rekao da je najmlađi, nego posljednji. Još mu jednom Jahve kaže: „Ja ću biti s tobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga“. Još uvijek vidi sebe i svoju situaciju u kojoj je živio takvom kao da je Bog ne može promijeniti. On ponovno traži znak da Jahve govori s njim, još se obraća Bogu s „ti“. Nakon što je dobio znak i dao Jahvi dar, te ga je Jahve primio („oganj planu iz stijene“), anđeo iščeze pred njim. Piše da je tek kada je anđeo otišao, Gideon došao k sebi i vidio da je to bio anđeo koga je on gledao licem u lice. Jahve mu tada kaže: „Mir s tobom, nećeš umrijeti“. Kada je ostao sam, osjećao se siguran, a kada je bio s anđelom, kao da je sanjao. Bio mu je potreban taj mir i sad se osjeća sigurnim (zanimljivo). Osjećamo se sigurni kada smo sami, a nesigurni kad smo s Bogom. Zar to nije ropstvo? Prvi put anđeo mu kaže: „Jahve s tobom“, sada mu Bog kaže: „Mir s tobom“. Nema velike razlike jer otkad je Bog s njim, s njim je i njegov mir. Samo što Gideonu treba vremena da od svoga ropstva, u kojem je stalno u strahu i nemiru, sada uđe u taj mir koji mu daje Jahve. Što će mu veći blagoslov od toga što mu je Bog rekao: „Ja ću biti s tobom“?

Zašto je Bog Gideonu smanjio vojsku

Anđeo mu na početku kaže: „Hrabri junače“, dok mu malo kasnije Jahve kaže: „“Idi s tom snagom u sebi“. Do trenutka susreta s Bogom, Gideon je svoju snagu trošio u ropstvu i strahu, dok sada svoju snagu troši u istini, promatrajući koliko je Bog velik. Kada se spremao u rat, išao je s 30 000 svojih vojnika na 120 000 Midjanaca – omjer je bio 1:4. Nakon toga Bog mu je vojsku smanjio na 300 ljudi – sada je omjer bio jedan Izraelac na 400 Midjanaca. Možda nam je ovakav omjer potreban da bismo shvatili da bez njega ne možemo ništa, dok sve možemo u onome koji nam daje snagu. Hrabro, junače!

Autor: Mario Halužan

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!