Foto: Art Stocker , Shutterstock
„Tada mu reče Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’“ (Mt 4, 10)
Evagrije Pontik čak je napisao o tome djela O različitim oblicima zlih misli i O osam zloduha, u kojima piše o tome na koji način iskoristiti kušnje demona i vlastitu požudu u svrhu približavanja Bogu.
Protivljenje pomoću korištenja riječi Božje s vjerom nije samo djelotvorno oružje protiv nametljivim mislima i slikama već ono u samom trenutku protivljenja ispunja čovjekovu prazninu hranom Duha Svetoga
Protivljenje pomoću korištenja riječi Božje s vjerom nije samo djelotvorno oružje protiv nametljivim mislima i slikama već ono u samom trenutku protivljenja ispunja čovjekovu prazninu hranom Duha Svetoga. U istom trenutku u kojem koristimo biblijske riječi da bismo pomoću njih izbacili uljeza, koji zaražava našu unutrašnjost, uznosimo se istodobno nad cijeli svijet, ravno do razine božanskog prebivališta na ovom svijetu – što znači do šekinah (prisutnosti) ili možda onoga safirnog djela koje je vidio Mojsije zajedno s drugima na gori Horebu.
Metoda koju je Evagrije Pontik, monah i asket i 4. stoljeća, testirao na sebi samome sastoji se od odlučna odbacivanja zlih misli, iskušenja, požude, nagovaranja, aspiracija, bijesa, ljubomore, oholosti i pohotnosti snagom izgovaranja biblijskog teksta. Protivljenje pomoću Božje riječi nazivao je antirrhetikos, što znači u doslovnom smislu protivan govor. Borba sa silama zla je obvezna da bismo mogli kročiti putem prema Bogu i prema sjedinjenju s nama samima.
Nečiste misli, isprazne, optužujuće, depresivne, ponižavajuće, pohlepne, koje tjeraju na odustajanje, razočaravajuće misli, zlobne, nevoljne ili pak začaravajuće – i tisuće drugih misli stalno nam podmeću demoni
Nečiste misli, isprazne, one koje laskaju našim aspiracijama, optužujuće, ikonoklastičke, svetogrdne, predbacujuće, bogohulne, proste, depresivne, ponižavajuće, pohlepne, zaposjedajuće, opsesivne emocije, idolatrijske, one koje bude sumnju u vjeru ili stanje posvećujuće milosti i iskrenosti, one koje nagovaraju na laganje, koje lažno pravdaju, koje tjeraju na odustajanje, koje tjeraju na predaju, razočaravajuće, zlobne, nevoljne ili pak začaravajuće – i tisuće drugih misli stalno nam podmeću demoni. Sve se to događa unutar našeg uma, u našoj memoriji i u osjećajima, i naša volja se paralizira, misli se miješaju i rađa se nemir, a upravo taj nemir trebao bi biti za nas znak da te misli ne dolaze od Boga, već od Sotone.
Sve se to događa unutar našeg uma, u našoj memoriji i u osjećajima, i naša volja se paralizira, misli se miješaju i rađa se nemir, a upravo taj nemir trebao bi biti za nas znak da te misli ne dolaze od Boga, već od Sotone
Ne bismo im trebali dopustiti da narastu, već ih moramo odmah raskrinkati i usprotiviti im se pomoću biblijskih tekstova koje moramo naučiti napamet. Postoje neke misli kojima ne smijemo ni u jednom slučaju dopustiti da se razviju, kao, naprimjer, bludnim mislima ili pak onima što bude sumnju u Boga, ali postoje i one koje ne samo da treba priznati već ih treba također i temeljito analizirati i pokazati na taj način njihovu besmislenost.
Ne bismo im trebali dopustiti da narastu, već ih moramo odmah raskrinkati i usprotiviti im se pomoću biblijskih tekstova koje moramo naučiti napamet
Neke misli treba priznati s dozom ironije, ismijavajući njihov sadržaj, pred drugima se trebamo poniziti, a neke druge pak dovesti do apsurda. U svemu ipak trebamo uvijek tražiti obranu u biblijskom oružju ili u svetosti imena Isusa Krista. Postoje i one misli koje treba potpuno ignorirati – niti ih treba odbacivati niti se brinuti zbog njih. Posebno se to odnosi na skrupule, psovke, loše sugestije. Od velike je pomoći metoda koju su pustinjski oci usavršili i koja djeluje.
Iz knjige “Usrećiti Boga” patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
