Usiljena duhovnost dovodi do emocionalnih raspada Gospodin ne želi da obavljamo dužnosti zbog dužnosti ili zbog dobra osjećaja nakon obavljene dužnosti. Ne želi da mu služimo jer moramo

Foto: LubosHouska, Pixabay

…
Onda imamo, blago nama (koji je otkrivamo) i sljedeću zabludu, odnosno: moram sve držati pod kontrolom (ne mislim ovdje na svekrve, samo ih slučajno spominjem, he, he). Izmolit ću tri devetnice tjedno, zadovoljit ću postom i pokorom pomalo teške i pomalo neshvatljive potrebe Svevišnjega za mojim osobnim mukotrpnim duhovnim angažmanom i nikomu od mojih ništa se loše neće i ne može dogoditi, u nijednome smislu. Uz to, ne smijem plakati, biti ljut, svima se moram svidjeti, za sve imati vremena, svime uvijek mudro i savršeno upravljati. Malo morgen.

Takva je duhovnost usiljena i naporna, dovodi do živčana sloma ili do emocionalnih raspada odnosno do polarizacije odnosa s bližnjima te do svega tomu slično

Ne želi da mu služimo jer moramo

Gospodin ne želi da obavljamo dužnosti zbog dužnosti ili zbog dobra osjećaja nakon obavljene dužnosti. Ne želi da mu služimo jer moramo. Takva je duhovnost usiljena i naporna, dovodi do živčana sloma ili do emocionalnih raspada odnosno do polarizacije odnosa s bližnjima te do svega tomu slično, ali ne da mi se sada sve to unedogled nabrajati.

Samo si čovjek. Od Boga ljubljeni čovjek! Koliko god se trudili, a truditi se ipak moramo koliko možemo, ipak nećemo sve moći urediti po svome

Ob Boga si ljubljeni čovjek

Moraš prvo osnovno shvatiti: čovjek si! Samo si čovjek. Od Boga ljubljeni čovjek! Koliko god se trudili, a truditi se ipak moramo koliko možemo, ipak nećemo sve moći urediti po svome. Upravo tu vidimo važnost predanja, čina u kojemu u Božje ruke prepuštamo sve što imamo i jesmo: prošlost, sadašnjost i budućnost, ljude i poslove i planove, svjesni da ne živimo u savršenu svijetu i da ni mi nismo savršeni.

Spasenje ne dolazi po titulama, ni po visini milostinje, a ni po mudrovanju drugima, kako god sveto zvučalo to moraliziranje

Spasenje ne dolazi po titulama

Iza pojedinih duhovnih praksi, naime, može stajati veliki egocentrizam. Ja nešto plemenito činim, ja vladam situacijom, ja sve što činim – ispravno činim… Takvi će se ljudi na početku mise lupati u prsa govoreći (u srcu): »Njegov grijeh, njezin grijeh, njihov preveliki grijeh…« Jer, oni sami ne griješe, naravno. Spasenje ne dolazi po titulama, ni po visini milostinje, a ni po mudrovanju drugima, kako god sveto zvučalo to moraliziranje.

Bog nam je u Isusu objavio jedini pravi (iako uski) put i što god da nam se dogodilo ili događa, s Gospodinom sve sigurno ima neku svrhu i on u svakome problemu daje i rješenje

Bog je s nama

Ili nasljedujem Krista ili ne. To je sva mudrost. Zato, glava gore i srca gore. I kad mi nismo blizu Gospodinu, on je blizu nama. Bog nam je u Isusu objavio jedini pravi (iako uski) put i što god da nam se dogodilo ili događa, s Gospodinom sve sigurno ima neku svrhu i on u svakome problemu daje i rješenje. Hrabro samo.

Iz knjige „Grešnicima ulaz dopušten” autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Druge naslove autora potraži na webshopu Biblioteke Figulus ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.