Foto: Bernhard Riedl, Pixabay
Današnja svetica istinski je primjer ženskog genija koji je kasnije definirao sv. Ivan Pavao II. i koji ju je i beatificirao i kanonizirao. Zaštitnica je Europe.
Rođena je 1891. godine u pobožnoj židovskoj obitelji kao najmlađe od 11 djece. S ranom smrću oca, njezina majka preuzima posao i odgoj na sebe. Edith u ranoj mladosti prestaje moliti. Rano ju zanimaju filozofija i ženska pitanja, ali ipak upisuje studij njemačkoga jezika i povijesti. Nakon nekoliko godina odlazi na drugo sveučilište da bi studirala pod mentorstvom tada poznatog filozofa Edmunda Husserla. Kao njegova učenica, a kasnije i asistentica, upoznaje i Maxa Schelera najznačajnijeg predstavnika Husserlove fenomenološke škole. Scheler joj pozornost usmjerava na katoličanstvo.
Početkom Prvog svjetskog rata, Stein se educira za sestrinstvo i usmjerava na pomoć vojnicima i prolazi teško razdoblje gledajući mlade kako umiru i njegujući oboljele od tifusa. Nakon nekoliko godina odlazi u Freiburg kao Husserlova asistentica gdje je doktorirala na temu „O problemu empatije”. Danas neuroznanost potvrđuje njezine zaključke iz djela o empatiji.
Trenutak obraćenja
Sprijateljivši se s jednom udovicom svjedoči kako je u toj ženi vjere prvi put susrela Krista u misteriju križa. Napustivši mjesto asistentice željela je postati sveučilišnom profesoricom, no to nije tada bilo omogućeno ženama. Počela je pisati članke o filozofskim temeljima psihologije, ali je čitala i Novi zavjet, Kierkegaarda i Duhovne vježbe svetog Ignacija.
U ljeto 1921. odlazi kod druge poznate Husserlove učenice Hedwig Conrad Martius koja se sa suprugom obratila na protestantizam. Tamo jedne večeri uzima autobiografiju svete Terezije Avilske i provodi cijelu noć čitajući je. Nakon čitanja rekla je sebi: ovo je istina. To je bio poznati trenutak njezinog obraćenja. Iduće godine primila je sakrament krštenja te želi stupiti u red karmelićanki, no duhovnici joj savjetuju drugačije te idućih godina predaje njemački jezik i povijest u jednoj školi i počinje držati govore na temu ženskih pitanja. Često je posjećivala jedan benediktinski samostan i tamo crpila snagu za svoj rad i život u svijetu.
Sestra Terezija Benedikta od Križa
Aktivnu i plodnu karijeru prekida nacizam. 1933. Stein se sastaje s prioricom karmelskog reda i zaključuje kako „nam ljudske aktivnosti ne mogu pomoći, nego samo Kristovo trpljenje. Moja je želja u njemu sudjelovati.” 1934. postaje sestra Terezija Benedikta od Križa. 1938. zbog rastućeg antisemitizma priorica ju potajno šalje u samostan u Nizozemsku.
Tamo piše svoju oporuku: „Čak i sada prihvaćam smrt koju je Bog za mene pripravio u potpunoj podložnosti i s radošću zbog njegove svete volje za mene. Molim Gospodina da primi moj život i moju smrt…da Gospodin bude primljen od Svog naroda i da Njegovo Kraljevstvo dođe u slavi, za spas Njemačke i mir u svijetu.”
U tom samostanu dovršava i svoje posljednje djelo „Znanost Križa”, studiju o svetom Ivanu od Križa o 400. obljetnici njegovog rođenja.
Smrt
Terezija je uhićena u kolovozu 1942. Njezine posljednje riječi u samostanu bile su upućene njezinoj sestri Rosi koja je također kao obraćenica i karmelićanka živjela u tom samostanu: „Dođi, idemo za naš narod.”
9. kolovoza ubijena je u Auschwitzu zajedno sa svojom sestrom i ostalim uhićenima.
Kada je proglašena blaženom 1987. papa Ivan Pavao II. ju je tom prilikom nazvao kćeri Izraela koja je ostala vjerna Raspetom Kristu i svom narodu.
Njezina otvorenost istini dovela ju je Istini i sposobnosti da primi milost mučeništva za Krista. Njezin odgoj i prošlost je u punini bio ostvaren u katoličanstvu, a sav rad predavala je u Božje ruke koji se njom služio na mnoge načine. Nije se bojala svjedočiti svojim životom istinu i ostaviti sve za Njega. Povodom njezine kanonizacije papa Ivan Pavao II rekao je kako nas „ona uči da ljubav prema Kristu prolazi kroz patnju. Tko istinski ljubi…prihvaća zajedništvo u patnji s ljubljenim.“
Učimo od svetice
Živjela je istinu i hrabrost do kraja, što nam u današnje vrijeme sve više nedostaje ali i bljeska poput ovih ljetnih munja tamo u ljudima u kojima te vrijednosti možemo naći. I premda se čini poput kratkog bljeska takvi ljudi svojim svjedočanstvima ostavljaju trajan trag u povijesti i životima oko sebe. Bez obzira što nam se ponekad čini da je sve manje vjernosti vjeri i narodu, ne oslanjajmo se na vlastite procjene nego se usmjerimo na vlastito aktivno življenje onoga što želimo oko sebe vidjeti. Puno je toga što možemo učiti od svete Edith Stein, a neka njezina djela su nam dostupna i na hrvatskom jeziku.
Molimo danas za njezin zagovor da nam izmoli milost vjere i ustrajnosti u patnji i življenju za Krista, što je oblikovalo njezin identitet i mučeništvo.
N. Štimac za Book.hr; priredila I. A.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
