Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

Umiru mladi i stari, a lijeka nema Smrti se zasigurno bojimo i zato što ne znamo kako je zaista u Nebu. Znamo li kamo idemo, i jesmo li za to spremni platiti cijenu?

Foto: Shutterstock

„O smrti, kako je gorka pomisao na te čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih, čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje i još ima snage uživati raskoš“ (Sir 41,1).

Kad ste zadnji put osjetili jaču bol? Koliko nas tada pomisli na rak i na kraj života? Rak je postao tolika pošast da više nitko ne može biti siguran koliko će živjeti. Umiru mladi i stari, a lijeka nema. Baš kao što je Isus rekao da nitko od nas ne zna ni dana ni časa kad će morati izići iz ovoga svijeta.

Klinci se stalno žale da im je dosadno, odrasli su ovisni o televiziji, novinama, Internetu, i unatoč tome se stalno žale na dosadu…

Namjerno nisam napisao umrijeti, već sam upotrijebio riječ izići koju koristi evanđelist kad govori o onome o čemu su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom na brdu preobraženja. Izići ćemo sigurno, no nije sigurno kamo ćemo ući. Mi kršćani se nadamo da ćemo doći u nebo, mada je nebo mnogima samo malo bolje mjesto od pakla. Razlog tome je svakako današnja najveća bolest čovječanstva – dosada. Klinci se stalno žale da im je dosadno, odrasli su ovisni o televiziji, novinama, Internetu, i unatoč tome se stalno žale na dosadu.

Zamislite nebo u kojem ćemo se cijelu vječnost klanjati Bogu u društvu starih pobožnih bakica koje će se takmičiti koja će predvoditi ljepšu molitvu. Prilično dosadno, ako ne i odbojno…

Zamislite nebo u kojem ćemo se cijelu vječnost klanjati Bogu u društvu starih pobožnih bakica koje će se takmičiti koja će predvoditi ljepšu molitvu. Prilično dosadno, ako ne i odbojno. Mnogi vjernici zamišljaju nebo kao mjesto gdje neće biti bolesti, kriminala, gdje se nećemo trebati brinuti za odjeću, obuću, hranu i piće, gdje nećemo ništa raditi, a imat ćemo svega dovoljno. Slika neba u biblijskom smislu je obećana zemlja ili Kaanan.

Oni koji poznaju riječ Božju, znaju da su Izraelci u pustinji svi redom bili zdravi, da se nisu trebali brinuti ni za odjeću, ni za obuću ni za hranu ni za piće, da nisu trebali raditi, da su živjeli u miru, da su imali stalnu Božju prisutnost i još mnogo toga.

Ako smo ‘odvažni’ to priznati – nezadovoljni smo nebom koje nam je obećano kao vječna nagrada. Ipak, radosna vijest je ta da pustinja nije slika neba, nego je slika neba: obećana zemlja u kojoj teče med i mlijeko. No, za to se mlijeko i taj med stanovnici zemlje ipak trebaju itekako brinuti…

Međutim, također znamo da su neprestano bili nezadovoljni, baš kao što smo i mi – ako smo ‘odvažni’ to priznati – nezadovoljni nebom koje nam je obećano kao vječna nagrada. Ipak, radosna vijest je ta da pustinja nije slika neba, nego je slika neba: obećana zemlja u kojoj teče med i mlijeko. No, za to se mlijeko i taj med stanovnici zemlje ipak trebaju itekako brinuti. Naš je Otac stvoritelj, i svatko je od nas pozvan stvarati. Stvaramo nešto čime možemo istinski usrećiti bližnje, Boga i sebe. Istinski smo sretni kad stvorimo, tj. učinimo nešto što je zaista usrećilo drugoga. Nebo će zato biti naša mogućnost stvaranja, ali i mogućnost uživanja u djelima koja stvara Bog i koja će stvarati drugi stanovnici neba. Pisac poslanice Hebrejima upućuje nas da su svi anđeli službujući duhovi koji se šalju onima koji trebaju baštiniti nebo. Isus kaže da njegov Otac neprestano radi, neprestano stvara.

Otkud nam ideja da će nam na nebu biti dosadno? Zar zaista mislimo da je ovaj naš, tako malen i, po veličini, gotovo beznačajan planet sve što je naš Otac odlučio stvoriti, i da nije za nas pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo i srce nije poželjelo?

Dakle, ako Otac radi, ako anđeli rade, otkud nam ideja da će nam na nebu biti dosadno? Zar zaista mislimo da je ovaj naš, tako malen i, po veličini, gotovo beznačajan planet sve što je naš Otac odlučio stvoriti, i da nije za nas pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo i srce nije poželjelo?

Svet je onaj koji zna kamo ide, i za to je spreman platiti cijenu

Pitanje je želimo li umrijeti u pustinji, ili želimo ući u Kanaan… Osobno nikako ne želim propustiti tu uzbudljivu vječnost koju mi nudi Otac.

Book priređujemo kako bismo vaša srca zainteresirali i pripravili za tu uzbudljivu avanturu vječnog suživota s Bogom, njegovim anđelima i s mnoštvom svetih ljudi koji su kroz stoljeća čeznuli za svetošću. Jer svet je onaj koji zna kamo ide, i za to je spreman platiti cijenu. Ako nam u tome želite pomoći, a pomoć nam je u ovoj krizi stvarno potrebna, pretplatite nekog od onih koji će možda propustiti nebo jer o njemu imaju krivo mišljenje. Neka vam zbog vaše dobrote nebo bude još bliže!

Glavni urednik, Josip Lončar

Ovo je uvodnik 45. broja Booka (za rujan 2013.) I dalje se zajedno trudimo pripremiti svoja srca za vječnost te na to potičemo druge. Jer upravo je to najbolja priprema u posljednjim vremenima: umjesto panike, pripremati se na susret s Gospodinom licem u lice tako da ovdje, dok smo na zemlji, neprestano ulazimo u Njegovu prisutnost, dolazimo mu sve bliže, sve ga više upoznajemo. 🙏

NOVI BROJ BOOKA_Evo nekoliko preporuka iz novoga Booka, bogatog sadržajem! 😍

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska ili se pretplatite (ovdje).

Ne možeš si priuštiti pretplatu?! Ili bi ju htio pokloniti onome tko si ju ne može priuštiti?! Javi nam se!  +385 95/388-6131 ili e-mailom na: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh