VIDEO Francis MacNutt: „Umalo ugašena milost – Kako je Crkva zamalo utrnula službu ozdravljanja”

Knjiga nudi odgovore na pitanja:

• Kako je moguće da je ozdravljanje i oslobođenje gotovo nestalo?
• Je li Isus gubio vrijeme liječeći bolesne?
• Kako je došlo do uvriježenog shvaćanja da je služba ozdravljanja namijenjena samo „odabranima“?
• Kako je krštenje u Duhu povezano sa službom ozdravljanja?
• Kakve ljude Bog odabire da nastave službu ozdravljanja i oslobađanja?
• Kako je služba ozdravljanja, unatoč svemu, ipak preživjela?

Nekoliko kratkih ulomaka iz knjige:

Služba ozdravljanja – središnji dio Isusova poslanja

Pismo nas uči da ranjeno čovjekovo stanje u kojem se nalazimo traži Božju ozdravljujuću snagu, koja nadilazi sve ono što mi sami možemo postići. Vjerovanje u to da nam je potrebna Božja pomoć i snaga imanentno je hebrejskoj i kršćanskoj Bibliji, Staromu i Novomu zavjetu.

Čak i Stari zavjet navodi neke primjere ozdravljenja, kao, naprimjer, kad je Naaman, sirijski vojskovođa koji je obolio od gube, došao k Elizeju, koji mu je rekao da sedam puta zaroni u mutne vode Jordana. Oklijevajući izvršiti takvu zapovijed, „budući da su sirijske rijeke jednako dobre kao i Jordan“, ipak ju na kraju izvršava i obredno se kupa u Jordanu, nakon čega čudesno ozdravlja. A u evanđeljima Isus nastupa s mnogobrojnim ozdravljenjima.

U Novom zavjetu možemo vidjeti eksploziju božanskog ozdravljanja jer je Isus proveo većinu vremena liječeći bolesne i istjerujući zloduhe.

Evanđelja ne prikazuju tu Isusovu službu kao sporednu u Isusovoj misiji, kao usporednu zabavu znakova i čudesa. Ta je služba bila središnji dio njegova poslanja. Proglasio je novu eru ljudske povijesti – „stiglo je kraljevstvo nebesko“ – dok je kraljevstvo zla istodobno uništeno. „Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.“ (1 Iv 3, 8)

Neizostavan dio – i danas!

Služba ozdravljanja i oslobađanja neizostavan je dio evanđelja te se svi pravovjerni kršćani, bez obzira na to kojoj denominaciji pripadaju, moraju zapitati: „Što se dogodilo s ozdravljanjem? Zašto je nestalo?“

Zašto je ozdravljanje bilo toliko važno Isusu da je riskirao smrt?

Razmislimo i o ovome: Isus nije morao riskirati svoj život javno ozdravljajući ljude u subotu. Zašto je ozdravljanje bilo toliko važno Isusu da je riskirao smrt? Ozdravljanje je bilo njegova strast.

Kada uvidimo da se većina kršćana više tako ne osjeća, moramo se zapitati koje je duboko značenje Isus nalazio u ozdravljanju da mu je davalo takvu izvanrednu strast. Veoma je jednostavno: za Isusa ozdravljanje i oslobađanje nisu bili samo „znakovi i čudesa“, nego su, zajedno s naviještanjem, bili središnja poruka njegova kraljevstva.

Izazov koji se nalazi pred svakim kršćaninom

„Službeni“ razlog za Isusovu osudu na njegovu suđenju bio je to što je tvrdio da je kralj te da njegovo kraljevstvo prijeti vlasti rimskog cara, ali čak ni Pilat nije našao krivice u njemu (vidi Lk 23, 1 – 4). No puno je vjerojatniji razlog zašto je Isus uhićen bio taj što je prekršio zakon liječeći bolesnike na šabat. Istina je da je umro za naše grijehe, ali je također istina reći da je umro da bi ozdravio bolesne.

Za nas je izazov hoćemo li ili nećemo doživjeti ozdravljanje tako ozbiljno kao on. Dijelimo li istu strast i suosjećanje kakvu je imao Isus – i još uvijek ima?

Budući da kršćani u svojem životu trebaju nasljedovati Isusa („Što bi Isus učinio?“), postaje očito da bismo onda također trebali nasljedovati i njegovu snažnu želju da liječimo bolesne. Hoćemo li biti poput njega u brizi za bolesne? Ili ćemo biti poput onih za koje je Pavao rekao: „Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!“ (2 Tim 3, 5)

Još nismo ni počeli istraživati što sve može učiniti molitva za ozdravljenje. Ljudski životi ovise o našoj molitvi!

O autoru

Francis MacNutt rođen je 1925. godine u St. Louisu, Missouri gdje je i odrastao. Upisao je studij medicine, no ubrzo je bio mobiliziran te je služio kao vojni kirurški tehničar za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kasnije je diplomirao na Harvardskom sveučilištu, a zatim na Američkom katoličkom sveučilištu, te je odlučio poći za svećenika. Ušao je u dominikanski red i bio zaređen za svećenika 1956., stekao je doktorat (Ph. D.) iz teologije te je postavljen za predavača propovjedništva u dominikanskom sjemeništu. Tijekom sedam godina koliko je predavao u sjemeništu, napisao je tri knjige o propovijedanju, te je izabran za predsjednika Katoličkog propovjedničkog društva.

1967. Francis je bio pozvan na karizmatsku konferenciju u Tennesseeju koja mu je promijenila život; doživio je krštenje u Duhu Svetomu a Agnes Sanford, jedna od predavačica na konferenciji, prorokovala mu je da će ga Gospodin upotrijebiti kako bi vratio molitvu za ozdravljenje u Katoličku crkvu. Ubrzo, postao je jedan od prvih rimokatolika koji se je uključio u pokret karizmatske obnove. 1968. pomogao je da se osnuje molitvena grupa u St. Louisu. Do kasnih 1960-ih toliko je porastao interes za poukom o karizmatskoj obnovi, da je odustao od svojih administrativnih poslova i potpuno se posvetio službi propovijedanja. Propovijedajući, prošao je više od 30 zemalja na svih pet kontinenata. Francis je osnovao Merton House u St. Louisu, te Association of Christian Therapists (Udruženje kršćanskih psihologa).

1975. u Jeruzalemu je upoznao Judit Sewell. Pet godina kasnije vjenčali su se i nastanili u Clearwateru, Florida. Zajedno su utemeljili Christian Healing Ministries (Kršćanske službe ozdravljanja) u sklopu koje su mnogo putovali zajedno sa svoje dvoje djece. 1987. preselili su se u Jacksonville u Floridi, kamo ih je pozvala Episkopalna crkva. Njihov centar otada neprekidno raste. 1993. godine dobili su od Rimokatoličke crkve dispenzu da se vjenčaju.

Francis MacNutt svojom je službom potpuno posvećen jednome: da se molitvi za ozdravljenje vrati mjesto koje joj pripada. 1974. napisao je knjigu „Healing” („Ozdravljanje”), koja je ubrzo postala svjetska uspješnica. Evo naslova još nekih njegovih knjiga: „The Prayer That Heals” („Molitva za ozdravljenje”), koju je napisao zajedno s Barbarom L. Shlemon; „Deliverance from Evil Spirits” („Oslobođenje od zlih duhova”); „Can Homosexuality Be Healed?” („Može li se homoseksualnost ‘izliječiti’”)…