Foto: www.sutori.com; www.saintbenedictpress.com/
Svjedoci su na grmu mogli opaziti onu svjetleću kuglu i onaj roj što bismo ga mogli nazvati rojem pčela!
… Gospa je svejedno bila došla. Svjedoci su, kao i inače, na grmu, odnosno na onome što je od njega bilo ostalo, mogli opaziti onu svjetleću kuglu i onaj roj što bismo ga mogli nazvati rojem pčela! (…)
Sljedeće nedjelje mali su pastiri odveli svoja stada u blizinu Aljustreala, na mjesto zvano Valinhos. A Gospa, koja ih nije bila susrela u Covi da Iriji, došla je tada, 19. kolovoza, onamo…
„Molite, mnogo molite,” rekla im je, „mnogo duša odlazi u pakao jer za njih nitko ne moli…”
Sve su te Zdravomarije nalik strijelama koje stavljamo u ruke one kojoj je obećano da će pobijediti Sotonu
Neki su hodočasnici ostavljali novac u podnožju hrasta u Covi da Iriji. Što bi trebalo učiniti s njim? Kako bi se trebao upotrijebiti taj novac? Gospa ih je zamolila da se daju izraditi nosila na kojima bi se prenosio njezin kip. To na prvi pogled nije bilo ništa naročito, no upravo je to navijestilo ono izvanredno hodočašće kipa Gospe Fatimske u različite zemlje svijeta. Ljudi nisu išli ususret Kristu, pa će Marija doći k njima i pozvati ih. Što se zaista moglo vidjeti prigodom prolaska kipa – bezbrojna obraćenja i povratci Bogu. Jer Marija uvijek vodi k Isusu…
Zbog toga ona želi da se moli Krunica, jer je to najskromnije, ali i najmoćnije oružje. Sve su te Zdravomarije nalik strijelama koje stavljamo u ruke one kojoj je obećano da će pobijediti Sotonu.
Tad se je dogodilo čudo snježnih pahulja, koje su padale s neba i iščezavale u zraku prije nego što…
Gospa se je vratila 13. rujna. Tad se je dogodilo čudo snježnih pahulja, koje su padale s neba i iščezavale u zraku prije nego što bi dodirnule tlo. Trebalo je čuti svjedoke toga jedinstvenog događaja! Među njima je bio i kanonik Galamba de Oliveira.
Stigao je i taj dugo očekivani dan, 13. listopada. Više od sedamdeset tisuća ljudi je ondje, na obilnu pljusku, i čeka najavljeno čudo. Podne je – eno bljeska! Gospa je tu…
„Ja sam Gospa od Krunice”, kaže ona. „Na ovom mjestu želim kapelu u svoju čast…”
„Pogledajte sunce!” vikne iznenada Lucija…
Preporučuje molitvu Krunice, obećava neke usluge, ali kaže: „Potrebno je da se ljudi obrate, da mole oprost za svoje grijehe i da više ne vrijeđaju našeg Gospodina, koji je već previše povrijeđen.”
„Pogledajte sunce!” vikne iznenada Lucija. Bila su otprilike dva sata popodne, kiša je bila prestala. Na iznenađenje svih, njihova prije mokra odjeća sad je bila potpuno suha. (…)
Iz knjige „Pastiri i anđeli iz Fatime” autora Marcella Stanzionea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
