1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: „Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. 3 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!” 5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: „Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka”, 7 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 9 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. 10 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 13 Uza nj je Jahve te mu govori: „Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 14 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15 Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.” 16 Jakov se probudi od sna te reče: „Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” 17 Potresen, uzviknu: „Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” 18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. 20 Tada učini zavjet: „Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, 21 te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. 22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu.”
Knjiga Postanka, 28. poglavlje
Mogli bismo steći krivu sliku o Jakovljevoj obitelji
Čitajući 27. poglavlje Knjige Postanka, možemo dobiti krivu sliku o Jakovljevoj obitelji jer se u njoj je dosta toga odigralo kroz razne prijevare, podmetanja i laži. Ali često je tako i u našem životu kada netko izvana promatra određeni događaj a nema pravi uvid u ono što se događa u nečijem srcu. Tako može biti i u području vjere: kada Bog nekome kaže što da učini, tada ostali mogu vidjeti i razumjeti samo izvanjski ono što vide. Tako Rebeka ostavlja dojam vrlo pokvarene majke koja laže, prikriva i izvrće određene okolnosti kako bi postigla ono što želi, dok u stvari ona jedina zna proročanstvo koje joj je dao Bog još pri Ezavovu i Jakovljevu rođenju: da će stariji služiti mlađemu. Dakle, ustvari jedino ona vrši Božju volju.
Koliko smo svjesni da ćemo snositi posljedice reakcija svog srca?
Često nismo svjesni kakvu ulogu u našem životu imaju naše reakcije na određeni događaj, i da ćemo snositi posljedice reakcija svog srca, jer što sijemo, to ćemo i žeti. Tako je Ezavova reakcija na Jakovljevu prijevaru bila mržnja prema bratu, odlučio ga je ubiti. U ovom tekstu vidimo koliko se naša mržnja može oblikovati u nama tako da sve sljedeće naše reakcije prema osobi koju smo zamrzili uglavnom gledamo kroz ‘naočale’ mržnje i osude. Tako se na početku vidi koliko Ezavu smeta gdje će i koga Jakov uzeti sebi za ženu, a nije mu to smetalo kad je sâm izabirao sebi žene od poganskih naroda. Dakle, u ovome pitanju s kim se ženiti nije svoje mišljenje i stav mijenjao ni Jakov a ni njegovi roditelji, nego upravo Ezav.
Što za tebe znači biti blagoslovljen?
Mislim da je i danas mnogo vjernika opterećeno pojmom blagoslova jer ga većina nas vidi kao sebičnu potrebu da nam život bude bolji. Kada malo bolje pogledamo što nam pojam „blagoslov”znači, vidjet ćemo koliko se naša srca razlikuju jedna od drugih. Tako netko blagoslovom smatra imati puno novaca, za nekog drugog blagoslov je biti zdrav, za nekoga je opet blagoslov biti prihvaćen, dok za neke ljude blagoslovljen znači biti Božji, živjeti za njega. Tako kada razmatramo ovaj dio teksta, koji govori o davanju blagoslova, moguće je da ćemo vidjeti samo onaj dio za koji je naš duh otvoren. Velik dio današnjih vjernika živi tako da je svu kontrolu svoga života uzela u svoje ruke i oni blagoslovom smatraju to da uglavnom nemaju velike probleme i da imaju sve pod kontrolom. Ti ljudi žive uglavnom u tijelu; sačuvali su vanjski oblik pobožnosti, ali nemaju osoban odnos s Bogom. Tako se na prvu čini da je Izak blagoslovio Jakova, no ako počnemo razmatrati dublje, srcem, vidjet ćemo da Jakov odlazi od svoje kuće sa svojih pedesetak godina, bez ičega; ostavlja sav svoj život koji je do tada živio, ostavlja imanje, roditelje, bježi od brata koji ga želi ubiti. Tko bi od nas htio takav blagoslov? S druge strane, Ezav ostaje kod kuće; već ima dvije žene i sada se ženi trećom; ima sve što mu treba u životu, a ispada da nije dobio blagoslov. Sve imanje koje ima Izak ostavlja njemu.
Što to onda znači biti blagoslovljen, i kakav je to blagoslov koji je dobio Jakov, kada bježi od doma da ga brat ne ubije i ne zna hoće li se ikada vratiti?
Na što se odnosi pravi blagoslov koji Izak daje Jakovu
Kada pogledamo u 27. poglavlje, vidimo da Jakov uzima jelo od dva kozleta, koje je pripremila Rebeka, i nosi ga svome ocu Izaku, koji ga upita: »Kako si tako brzo uspio, sine moj?« A Jakov odgovori: »Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.« (r. 20) U ovom, 28. poglavlju, kada Izak blagoslivlja Jakova, kaže mu: „A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi…” (r. 3) Izak ga je, dakle, blagoslovio sa svojim Bogom, s onakvim Bogom kakvoga on pozna.
Sam Bog kada se malo kasnije javlja Jakovu, kaže mu da je On Bog Abrahamov i Izakov, ali ne kaže mu da je već njegov Bog. Tako i Jakov, kada na kraju teksta daje Bogu zavjet, kaže da će On biti njegov Bog ako će sve to izvršiti. To podrazumijeva da On do sada to još nije.
No pravi blagoslov koji Izak daje Jakovu odnosi se na obećanje: „Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!”
Dobro da Jakov nije rekao: Baš je bio lijep ovaj san, ali moram ići dalje…
Jakov odlazi sam, ostavlja sav svoj život, svu svoju sigurnost, ostavlja sve ono što njegovo srce ima i želi. Ide u nepoznato sam, bez ikoga, osjeća se izgubljeno, razočarano, pun je strahova – kao što bismo i mi bili na njegovu mjestu. Stigne u neko mjesto, sunce je već bilo zašlo.
To „mjesto”, kada u našem životu nema nikoga, kada smo u tami jer je nestalo sunca – upravo je to mjesto naša obećana zemlja! I Jakov je potpuno sâm; nema nikoga. U takvom trenutku, kada smo potpuno sami, možemo sresti Boga, sresti ga u sebi. Zato i kaže nakon što se probudio: „Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” Potresen, uzviknu: „Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” Nije poznavao to mjesto u svom srcu jer je ono pripadalo nekome drugome, ali ga je sada potresen otkrio u sebi. Od sada je On njegov Bog. Jakov više nema potrebe skrivati se ili bojati se, zna da može vjerovati Njegovu obećanju: „Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.”
Dobro da Jakov ujutro, kada se je probudio, nije rekao: Baš je bio lijep ovaj san, ali moram ići dalje, još me čeka dugačak put. A mogao je jer je to bio san…
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mario Halužan
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
