Prije nekoliko dana, probudila sam se sva u panici shvativši kako je bila pogreška isključiti alarm koji je sat i pol vremena uporno zvonio. Užurbano sam potrčala u kupaonicu i počela brzo prekapati po ormaru pokušavajući pronaći prikladnu odjeću za dan koji je slijedio. Izgledalo mi je kao da se sve urotilo protiv mene. Dugme koje sam već dugo planirala pričvrstiti, otpalo je; cipele su odjednom izgledale kao da vape za glancanjem a sasvim mala rupa na najlonkama iznenada se pretvorila u ogromne „ljestve”. U svemu tome, s radija se čulo da je 13 minuta do 8. Usred toga meteža, horora nad hororima, nisam mogla pronaći naočale! Panično sam ih tražila na krevetu i ispod popluna. Pogledala sam na toaletnom stoliću i isprevrtala stvari u gornjoj ladici. Na kraju sam ih, kao posljednju mogućnost, otišla tražiti u kupaonicu. Kad sam ušla, naočale su mi se zamaglile pa sam shvatila da ih cijelo vrijeme imam na nosu.
Moja zabavna epizoda s naočalama, podsjetila me na moje putovanje u vjeri koje nije bilo toliko traganje za pronalaženjem Boga, koliko je to bio proces otkrivanja Boga koji je već bio u meni, samo ga ja nisam mogla u sebi vidjeti
Čini se da je u Bibliji izlječenje vida tema koja se često spominje te imamo nekoliko primjera ljudi koji su izliječeni od sljepoće. Bez sumnje, sva Isusova čuda stvarna su u fizičkom smislu, ali isto tako, prenose i duboku duhovnu poruku. Sljepoća u duhovnom smislu predstavlja nevjeru, i mnoga ozdravljenja idu daleko iznad fizičke razine jer je Isus zainteresiran za ‘cjelokupnu osobu’. Kad dobro promislim, moja zabavna epizoda s naočalama, podsjetila me na moje putovanje u vjeri koje nije bilo toliko traganje za pronalaženjem Boga, koliko je to bio proces otkrivanja Boga koji je već bio u meni, samo ga ja nisam mogla u sebi vidjeti. Doista, kao da osjećam stalni odjek Bartimejevih riječi: „Učitelju, da progledam” (Mk 10,51), zato jer sam sigurna da je mnogo onoga što sada vidimo, samo blijedi odsjaj krajnje nade koju ćemo svi postići kada ćemo, po riječima svetog Pavla: „gledati ga licem u lice” (1Kor 13,12).
Usred tinejdžerske dobi, sklopila sam ‘prijateljski’ dogovor s Bogom, nešto poput: „Ti nemoj previše dosađivati meni pa neću ni ja tebi”
Moja priča
Odrasla sam u stabilnoj obitelji punoj ljubavi koja nije bila posebno religiozna, stoga imam vrlo malo dječjih uspomena o Bogu. Zapravo, usred tinejdžerske dobi, sklopila sam prijateljski dogovor s Bogom, nešto poput: „Ti nemoj previše dosađivati meni pa neću ni ja tebi”. Stvari su išle svojim tijekom i u šesnaestoj sam godini završila osnovnu školu i trebala započeti četverogodišnju srednju školu. Razmišljala sam i o fakultetu i planirala svoju karijeru.
Dobro se sjećam kako sam, šećući novoizgrađenim šopingcentrom u Leedsu, s novcem za kupnju odjeće ili možda gramofonske ploče u džepu, razmišljala: „U životu sigurno postoji nešto više od ovoga”
Dobro se sjećam kako sam, šećući novoizgrađenim šopingcentrom u Leedsu, s novcem za kupnju odjeće ili možda gramofonske ploče u džepu, razmišljala: „U životu sigurno postoji nešto više od ovoga”. Ja sam već imala sve, dobru obitelj, materijalnu sigurnost, uspješnost u školi, budućnost… Iznenada sam začula muziku koja me prekinula iz razmišljanja. Živahna se grupa šareno odjevenih ljudi svirajući i pjevajući probijala prema mjestu na kojem sam stajala, a subotnji su se kupci okretali promatrajući grupu koja je prekinula njihovu kupovinu. Bila sam potpuno hipnotizirana muzikom koju sam mogla već sasvim dobro čuti; neki su svirali bubnjeve, dok su drugi imali zvončiće, cimbale i defove. Ostali su plesali i pljeskali i svi su jednoglasno pjevali: „Hare Krišna, Hare Krišna…” To nije bio posebno melodičan zvuk, ali bila sam očarana bojom, radošću i životnošću događaja. Prije nego što sam shvatila što se događa, čovjek iz te grupe, prilično čudna izgleda, s dugom pletenicom na glavi, zaustavio se kako bi porazgovarao sa mnom. Bila sam odjevena u boemskom stilu: duga suknja, afganistanski kaput i pustinjske čizme. Zbog toga me taj čovjek odmah privukao svojim „alternativnim izgledom”, pa smo malo porazgovarali te me on predstavio nekolicini svojih prijatelja. Zatim su me pozvali na besplatni ručak u njihov hram i dali mi bon kojim sam mogla dovesti još jednog prijatelja. Nastavila sam sa šopingom, ali sam i dalje razmišljala o grupi koju sam susrela. Činili su se tako prijateljski. Nažalost, njihov je hram bio u zloglasnom dijelu grada i znala sam da ću, ako budem išla onamo, morati nagovoriti školsku prijateljicu da ide sa mnom. Prvi je posjet bio razočaranje; radost i uzbuđenje uličnog susreta nekako je izblijedjelo iz mojeg sjećanja i odjednom smo se našle u potpuno stranom okruženju čudnih mirisa, nepoznatih rituala i vrlo neobične hrane. Uzbudljiva (alternativna kultura) za koju sam mislila da sam je otkrila, iznenada je postala vrlo naporna i ekstremno intelektualna. Mnogi od tih ljudi govorili su nam o Bogu, ali sve je to izgledalo pretehnički i komplicirano, a spontanost i radost koja me toliko privukla na ulici potpuno je nestala. U biti, nakon nekoliko smo posjeta zaključile kako je cijela stvar dosadna, iako se, bez sumnje, u meni nešto probudilo. Nekoliko tjedana kasnije, grupa školskih prijatelja pozvala me s njima da odem na kampiranje. Nikad prije nisam bila na kampiranju, i nakon što sam na brzinu nabavila vreću za spavanje, krenuli smo na put minibusom. Kad smo već bili na autocesti M1, shvatila sam da to nije bilo obično kampiranje, već kamp za kršćansku mladež koji je organiziralo Udruženje svetog Vinka Paulskoga (S.V.P.).
Izgledalo je da u sebi imaju dubinsku radost i svjetlost koja im se mogla vidjeti u očima, i kako su dijelili Radosnu vijest sa mnom, sve je počelo dobivati smisao. Po prvi put u životu, počela mi se otkrivati istina o Bogu
Pri dolasku u kamp, izgledalo je kao da smo okruženi stotinama mladih te sam odmah na početku osjetila laganu uzbuđenost i iščekivanje. Većinu sam vremena, ipak, provodila hodajući uokolo zbunjena jer mi je bilo teško shvatiti što se sve zbiva. Iako je bilo relativno lako izbjeći mnoge od dogovorenih aktivnosti, u tolikom mnoštvu bilo je nemoguće izbjeći ljude.
Mogu se sjetiti mnogo znakovitih razgovora o Bogu, koje sam tijekom vikenda vodila s nekima od tih mladih ljudi. Izgledalo je da u sebi imaju dubinsku radost i svjetlost koja im se mogla vidjeti u očima, i kako su dijelili Radosnu vijest sa mnom, sve je počelo dobivati smisao. Po prvi put u životu, počela mi se otkrivati istina o Bogu.
Iako sam znala da se sa mnom događa nešto značajno, bila frustrirana jer to nisam znala izreći
Tijekom idućih nekoliko mjeseci, prebirala sam, poput Marije, sve te stvari u svojem srcu. Neke stvari nisam razumjela te sam imala mnogo neodgovorenih pitanja. Iako sam znala da se sa mnom događa nešto značajno, bila frustrirana jer to nisam znala izreći.
Neki od novih prijatelja koje sam upoznala na kampiranju ranije te godine, molili su sa mnom i ja sam postala svjesna Božje prisutnosti u sebi. Bog je prestao za mene biti nedokučiv misterij; doživjela sam Isusa kao prijatelja i brata, koji mi se počeo činiti tako blizak
Šest mjeseci kasnije, početni dijelovi ove slagalice, počeli su se slagati na svoje mjesto. Neki od novih prijatelja koje sam upoznala na kampiranju ranije te godine, molili su sa mnom i ja sam postala svjesna Božje prisutnosti u sebi. Bog je prestao za mene biti nedokučiv misterij; doživjela sam Isusa kao prijatelja i brata, koji mi se počeo činiti tako blizak. Poklonili su mi mali Novi zavjet. Na povratku kući, nasumce sam ga otvorila i moj je pogled pao na sljedeći tekst iz poslanice Rimljanima: „Tako i vi smatrajte sebe mrtvima u grijehu, a živi Bogu, u Kristu Isusu” (Rim 6,11). Tada sam shvatila da mi se dogodilo nešto značajno. Moj se život promijenio, i to ne preko bilo čega što bih sama učinila, nego po djelovanju Duha Svetoga. Sjeme vjere, posađeno duboko u mene na krštenju, konačno je počelo rasti i cvjetati. Počela sam živjeti novi život.
Ovo je iskustvo Michelle Moran podijelila u svojoj knjizi Šalji dalje (Pass it on) ((Knjiga je rasprodana; pokušajte je pronaći u lokalnoj knjižnici.))
Michelle je do 2017. predsjedala ICCRS-om – Međunarodnom službom Katoličke karizmatske obnove sa sjedištem u Vatikanu.
U nastavku možete poslušati nagovor koji je na Dan obnove Života u Duhu održala dan uoči Pedesetnice, 27. svibnja 2023. u Katedrali svetog Jurja u Southwarku:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
