Foto: Shutterstock

Pokojni kardinal Suenens, jedan od otaca Drugoga vatikanskog sabora, rekao je da Katolička karizmatska obnova nije pokret u uobičajenu smislu riječi, već „strujanje milosti“. On je karizmatsku obnovu vidio kao ponovni silazak Duha Svetoga na sve članove Crkve. Po njemu, nije toliko važno jesu li ljudi postali članovi pokreta Obnove, koliko je važno da Obnova postane dio njih, ako prihvate milost koja im je dana.

Ta milost u mnogim se dijelovima svijeta naziva „krštenje u Duhu Svetome“. I dok su neki skeptični prema tomu fenomenu, ta se je milost pokazala snažnim pokretačem duhovne obnove i nove evangelizacije u Katoličkoj crkvi.

Čeznite za tim iskustvom svim srcem

Bez obzira na to što će neki kritičari reći, snažno potičem svakoga tko još nije doživio to iskustvo da čezne za njim svim srcem. Jer ono može promijeniti vaš život u tolikoj mjeri da se to ne može izreći. Iako sam kršten u Duhu prije više od deset godina, još uvijek pijem s izvora te milosti. To me je dovelo do otkrića sve ljepote i bogatstva moje katoličke vjere na potpuno nov način i usadilo u moju dušu neutaživu žeđ za služenjem Gospodinu.

Ali nemojte mi vjerovati na riječ.

Krštenje u Duhu temelj je i poveznica Katoličke karizmatske obnove, koja je tijekom pedeset godina postajanja dirnula živote 120 milijuna katolika, u više od 200 zemalja. Godine 2004. papa Ivan Pavao II. je rekao: „U Karizmatskomu pokretu, mnoštvo kršćana, muškaraca i žena, mladih i odraslih, ponovo je otkrilo Duhove kao živu stvarnost u svojem svakodnevnom životu.“ Krštenje u Duhu daje nadu u mnogim dijelovima svijeta gdje je Crkva u opadanju, posebno zato jer to iskustvo privlači mnoge mlade ljude da se vrate Crkvi te im daje želju da žive svetim životom.

Darovi koje smo primili u sakramentu krštenja po krštenju u Duhu se otvaraju

Da bude sasvim jasno, treba reći da krštenje u Duhu nije sakrament, ali je povezano sa sakramentima. To je potpuno Božje djelo, koje se obično dogodi kada tko u stanju predanja i pokornosti moli za novo izlijevanje Duha Svetoga u svojem životu. Mnogi katolički teolozi pokušali su objasniti krštenje u Duhu Svetome i iznijeli su različite interpretacije. Prevladava ona po kojoj krštenje u Duhu oslobađa djelovanje Duha Svetoga, koji je već nazočan u nama, oživljujući milosti koje smo primili u sakramentu krštenja.

Tako otac Raniero Cantalamessa, papin propovjednik, kaže sljedeće: „Katolička teologija prepoznaje koncept valjana, ali ‘sputana’ sakramenta. Sakrament se zove sputan ako plodovi koji ga prate ostanu sputani zbog određenih zapreka koje sprečavaju njegovu djelotvornost. Djelovanje sakramenta rezultat je suradnje milosti Duha Svetoga i ljudske slobode. Bog izlijeva milost sakramenta u naše živote, ali puna aktualizacija našeg krštenja događa se samo po našem osobnom pristanku, našem odgovoru vjere na njegovu božansku milost.“

Ali mnogi su ljudi i dalje sumnjičavi prema tomu fenomenu, uglavnom stoga što (s pravom) vjeruju da su već primili Duha Svetoga na dan krštenja. Svaka aluzija koja bi nagoviještala nešto drugo ne prihvaća se dobro. Međutim krštenje u Duhu ne protivi se niti osporava katoličko učenje o sakramentima.

Nema sumnje u djelovanje primljena sakramenta krštenja, pogotovo što se tiče opraštanja grijeha, primanja božanskog sinovstva i postajanja člana tijela Kristova i hrama Duha Svetoga. No na način koji nam je potpuno nepoznat te duhovne stvarnosti snažno se manifestiraju u našemu svakodnevnom realitetu nakon krštenja u Duhu. Kao da se darovi koje smo primili u sakramentu krštenja otvaraju po krštenju u Duhu, dopuštajući Duhu Svetomu da se izlije i poteče u našem životu.

Ako dopustimo Duhu Svetomu da slobodno djeluje, naš će se kršćanski život obnoviti

Papa Benedikt XVI. potiče sve kršćane da se otvore Duhu Svetomu, da bi se tako prisjetili ljepote svojeg krštenja: „Otkrijmo, braćo i sestre, ljepotu krštenja u Duhu Svetome; postanimo svjesni svojeg krštenja i krizme, izvora milosti kojima se uvijek možemo vratiti.“

A kršćanski se životi zbilja obnavljaju ako se dopusti Duhu Svetomu da slobodno djeluje. Po krštenju u Duhu ljudi napreduju od samo poznavanja Isusa Krista do dubljeg i osobnijeg odnosa s njim. Svi koji su kršteni u Duhu svjedoče da je iskustvo koje su doživjeli nova svijest o realnosti i nazočnosti Isusa Krista u njihovim životima. Osjetili su novu glad za Božjom riječi i sakramentima te su postali obuzeti novom željom za svetošću. Krštenje u Duhu Svetome također pokreće novu evangelizaciju jer dovodi ljude do veće ljubavi prema Crkvi. Ono u njima budi želju za svjedočenjem vjere i svjedočenjem kako je Gospodin promijenio njihove živote.

Kako doći do tog iskustva

Dakle, ako želite napuniti svoje duhovne baterije, ne bojte se otvoriti svoje um i srce za krštenje u Duhu Svetome. Iako to nije nužno jedini način, do tog se iskustva najčešće dolazi na programima koji se zovu seminari duhovne obnove. Ako ih nema u vašoj okolici, tražite ih dok ih ne nađete. Ili samo zamolite člana koje karizmatske molitvene zajednice da moli za vas da biste primili tu milost. To obično uključuje polaganje ruku na vas i molitvu Duhu Svetomu da postane živ i djelotvoran u vama. Bilo izlijevanje Duha Svetoga buđenje sakramentne milosti ili plod molitve, uopće nije važno. Važno je da se dogodi!

I to je možda rješenje kojim ćemo otkloniti možebitne dvojbe ili zapreke prema traženju krštenja u Duhu Svetome. Neka se dogodi!

Zaključimo riječima o. Cantalamesse: „Imao sam dva života – onaj prije krštenja u Duhu i onaj poslije.”

Autor: Brenton Cordeiro (Catholic-link.org)

Preveo Josip Sinjeri