U ISTOM SAMOSTANU Nakon euharistijskog čuda na sam Badnjak dogodila su se još dva! ČUDO! Bio je toliko potresen da se umalo onesvijestio... Imajući pred sobom prizor umirućeg Krista, neodlučno je stajao ne znajući treba li nastaviti ili prekinuti misu…

Foto: Shutterstock

Ovaj se čudesni događaj zbio na sam Badnjak oko 1225. godine u Heisterbachu (Königswinter, Njemačka). O njemu svjedoči Caesarius von Heisterbach, svećenik, glasoviti teolog i povjesničar XIII. stoljeća u jednom od svojih djela, ovako:

U trenutku posvećenja, umjesto otajstvenih prilika, ugledao je u svojim rukama prekrasno dijete kojeg se ni anđeli nisu mogli nagledati

 »U samostanu smo imali svećenika po imenu Godschalk von Volmentein. Prije šest godina, na Badnjak, dok je služio Misu, molio je u suzama s velikim pijetetom. U trenutku posvećenja, umjesto otajstvenih prilika, ugledao je u svojim rukama prekrasno dijete kojeg se ni anđeli nisu mogli nagledati. Uze ga, zagrli i osjeti veliku sreću. Kad je nakon nekog vremena dijete nestalo, svećenik je završio Misu s posebnim žarom.

Ubrzo nakon toga, teško je obolio te je na samrti svoje viđenje povjerio superioru, a ovaj glavaru samostana, Adolfu von Deifernu, koji je izjavio: ʻZašto Bog pokazuje takve događaje svecima koji su već učvršćeni u vjeri? Te milosti trebao bi sačuvati za nevjernike poput mene koji često sumnjaju u stvarnu prisutnost.ʼ

»Želio je vidjeti što se nalazi na drugoj strani hostije te je okrenu i ugleda

Nakon nekog vremena, taj vrlo krhki svećenik slavio je Misu. Stigavši do ʻJaganjca Božjegʼ, kad je trebao prelomiti hostiju, ugleda u njoj prekrasno dijete kako mu se nježno smiješi. Preplaši se, ali prisjećajući se događaja koji se zbio redovniku Godschalku, sabere se i radosno osta u kontemplaciji djeteta.«

»Želio je vidjeti što se nalazi na drugoj strani hostije te je okrenu i ugleda Isusa na križu, spuštene glave, gotovo na izdisaju. Adolf von Deifern bio je toliko potresen da se umalo onesvijestio, te je zaplakao. Imajući pred sobom prizor umirućeg Krista, neodlučno je stajao ne znajući treba li nastaviti ili prekinuti misu. Ljudi su ga u čuđenju promatrali, impresionirani njegovim stanjem, dugim čekanjem, ne shvaćajući što se događa.

Sjećanje na tu milost trajno se usjeklo u njegovo srce te je promijenio ponašanje i iskupio svoje grijehe, na veliku dobrobit svojih župljana

Konačno je lik umirućeg Krista nestao, hostija je poprimila uobičajeni oblik te je svećenik završio obred svete žrtve. Tada vjernici upitaše za pojašnjenje tog čudesnog događaja pa se Adolf popeo na pulpit kako bi ispričao ukazanja koja je doživio. Njegovo je srce bilo toliko raznježeno da je stalno uzdisao i nerazgovijetno govorio sve dok se u suzama nije povukao s pulpita. Kasnije je svoje vizije povjerio mnogim pobožnim ljudima i nije prestajao kontemplirati Kristovu Muku. Sjećanje na tu milost trajno se usjeklo u njegovo srce te je promijenio ponašanje i iskupio svoje grijehe, na veliku dobrobit svojih župljana.«

Euharistijska čudesa potiču nas na razmišljanje zašto se je Isus utjelovio na Zemlji, kao maleno djetešce u štalici. Zastani na trenutak, zatvori oči i zamisli dva prizora: štalicu u kojoj mali Isus leži u jaslicama, i križ, na kojem visi…

Iz knjige „Krv Kristova – kratka povijest euharistijskih čudesa” autora Renza Allegrija. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKI POPUST! Do 31. prosinca 2019. knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 40 umjesto 80 kuna!
Besplatna dostava za narudžbe iznad 200 kn (više na www.figulus.hr).