Što bi ti učinila kad bi se našla u avionu koji se ruši na zemlju? U uvodniku novoga dvobroja, glavni urednik priča kako je razgovarao s djevojkom koja mu je rekla da više ne vjeruje u Boga. Postavio joj je nekoliko pitanja…

Foto: Shutterstock

Na početku uvodnika glavni urednik Booka Josip Lončar zahvaljuje svima koji ste nam poslali svoj novčani prilog, kao i onima koji to nisu mogli, ali su se zato iskreno pomolili za financijski spas Booka: „Kako sada stvari stoje, ovo je najvjerojatnije zadnji dvobroj i nakon njega se vraćamo redovitu izlaženju. Zato, još jednom, hvala vam od srca. Naravno da se nećemo naljutiti ako nastavite pomagati.“

A u nastavku uvodnika piše o zanimljivoj i itekako aktualnoj temi – o svetosti, dostojanstvu:

Svetac je to kojemu su u procesu za dokazivanje svetosti dokazali 100 čudesa i tu su proces zaključili jer su svjedočanstva o novim čudesnim uslišanjima dolazila iz cijeloga svijeta gotovo svakodnevno i još uvijek dolaze

Nalazimo se u mjesecu u kojem častimo Padra Pija. Taj me svetac oduševljavao od moje mladosti i silno mi je bilo drago kad smo uspjeli izdati prvu knjigu o njemu. To je bila i ostala naša najprodavanija i, usudio bih se reći, najkorisnija knjiga. Svetac je to kojemu su u procesu za dokazivanje svetosti dokazali 100 čudesa i tu su proces zaključili jer su svjedočanstva o novim čudesnim uslišanjima dolazila iz cijeloga svijeta gotovo svakodnevno i još uvijek dolaze.

Padre Pio je bio čovjek molitve i Euharistije, čovjek trpljenja i izvanredne vjere. Bio je čovjek koji nije mogao sakriti svoju svetost koliko god se trudio. Bog je svakoga od nas stvorio za svetost…

Vi koji ste čitali obje naše knjige o njemu, posebno tu prvu, znate kako su utjecale na vašu vjeru. Vjerujem da je velika većina vas koji ste je pročitali poželjela pokloniti je nekome, sa željom da se i ta osoba učvrsti u vjeri u Boga i vjerujem da ste ju nakon nekog vremena i vi ponovno pročitali. Vjerujem da je ta knjiga melem na rane svakom čovjeku koji se nalazi ili u krizi vjere ili u nekoj dubokoj potrebi. Padre Pio je bio čovjek molitve i Euharistije, čovjek trpljenja i izvanredne vjere. Bio je čovjek koji nije mogao sakriti svoju svetost koliko god se trudio.

Riječ svetost je mnogima neshvatljiva, pa ću zato upotrijebiti pojam dostojanstvenost koja joj je vrlo bliska. Dostojanstveni možemo biti u radosti i žalosti, u pobjedi i porazu, u zdravlju i bolesti, u uspjehu i neuspjehu

Bog je svakoga od nas stvorio za svetost. On nije zamislio da ćemo provesti život bez briga i nevolja, bez boli i patnje. Znao je da ćemo iskusiti i dobro i zlo, no htio je da uz njegovu pomoć, i u dobru i u zlu, gradimo svoju svetost. Riječ svetost je mnogima neshvatljiva, pa ću zato upotrijebiti pojam dostojanstvenost koja joj je vrlo bliska. Dostojanstveni možemo biti u radosti i žalosti, u pobjedi i porazu, u zdravlju i bolesti, u uspjehu i neuspjehu, u bogatstvu i siromaštvu, u čistoći i u kajanju za grijehe…

Zato, prije nego bilo što započnemo, pitajmo se hoće li to biti dostojanstveno, hoće li to biti dostojno Isusova sljedbenika. Što god da nam život i svijet ukradu, ne mogu nam ukrasti dostojanstvo – ako ga se sami ne želimo odreći

Svetost ili dostojanstvenost djece Božje opisana je u plodovima Duha: ljubavi, radosti, miru, strpljivosti, velikodušnosti, uslužnosti, dobroti, krotkosti, vjernosti, blagosti, suzdržljivosti; jasno se vidi u iskrenu praštanju, podnošenju, zahvalnosti… Svetost ili dostojanstvenost, koliko god se mi trudili, teško se može sakriti. Zato, prije nego bilo što započnemo, pitajmo se hoće li to biti dostojanstveno, hoće li to biti dostojno Isusova sljedbenika. Što god da nam život i svijet ukradu, ne mogu nam ukrasti dostojanstvo – ako ga se sami ne želimo odreći. Nitko od nas ne može reći da nije pozvan na dostojanstvo, prema tome možemo reći da nema nikoga od nas tko nije pozvan na svetost.

Rekla mi je kako više ne vjeruje u Boga…
„Bi li zavapila Bogu ili bi li ga se barem sjetila, kad bi se našla u avionu koji se ruši na zemlju?“ …
„A što bi bilo kad bi shvatila kako ne samo da vjeruješ već i da ga ljubiš više od bilo koga drugoga?“

Jesu li ljudi današnjeg vremena izgubili vjeru

Nedavno sam razgovarao s mladom djevojkom koja mi je rekla kako više ne vjeruje u Boga. Toliko je razočarana onime što joj se sve u životu dogodilo da jednostavno više ne vjeruje u Boga, u kojeg je vjerovala kad je išla na prvu pričest; prestala je moliti i prestala je o njemu razmišljati, uvjerila se da Bog ne postoji. „Da“, rekao sam joj, „uvjerila si samu sebe, no postoji velika razlika između vjere i uvjerenja“. Zamolio sam je neka iskreno promisli i zapita se bi li zavapila Bogu ili bi li ga se barem sjetila, kad bi se našla u avionu koji se ruši na zemlju. Nije joj dugo trebalo da prizna kako bi mu itekako zavapila za spasenjem. Zapitao sam je: „A što bi bilo kad bi shvatila kako ne samo da vjeruješ već i da ga ljubiš više od bilo koga drugoga?“ Znam da ova djevojka ima mlađu sestru i dečka, koji su joj jako dragi. Upitao sam je bi li voljela da joj njezina sestra ili njezin dečko kažu: „Volim te više nego Isusa“. Odmah je rekla da ne bi to htjela. Shvatila je što sam joj htio reći: ako tako misli i osjeća, onda itekako u srcu vjeruje i ljubi Isusa više od bilo koga drugoga.

Mnogi današnji ljudi nisu na pravilan način razumjeli evanđelje i zbog toga su Boga stavili na ignore. Ako nekome od njih na tako jednostavan način ukažemo na to da tu vjeru i ljubav nisu izgubili, postoji velika šansa da će se vratiti Bogu ili da će barem u trenutku smrti iz srca zazvati Isusa. Novi zavjet nam dva puta govori kako će svi oni koji zazovu ime Božje biti spašeni, kako neće ići u pakao. Nije li Božje milosrđe fantastično? (…)

„Kako znamo da smo na ispravnom putu? Ovo je borba u kojoj moramo pobijediti…“
Uvodnik u cijelosti možete pročitati u tiskanome izdanju. Svoj primjerak Booka nabavite, od prvoga u mjesecu, na kioscima Tiska, ili se pretplatite (ovdje).