Foto: Shutterstock
Zašto bih sada odustala? Tek sam počela živjeti. Napokon, nakon toliko godina, shvatila sam tko sam. Nakon bezbroj tada nelogičnih „zašto“, napokon sam dobila svoje „zato“. Sigurno se pitaš što je to? Što su odgovori na moja pitanja koja počinju toliko iritantnom riječju? Tko mi je dao odgovore ili barem ukazao na to na kojem dijelu ovog misterioznog svijeta ih trebam tražiti? Reći ću ti da znaš. Jedanput kad se i sam/a odlučiš uzeti kormilo svoga života u ruke, skupiš hrabrosti i kreneš na putovanje, moraš imati na umu da neće biti lako.
Vidjet ćeš i dobra i zla, ali ne zaboravi biti sretan i zbog tog malog djelića dobra jer upravo ono…
Na svom putu susretat ćeš dosta toga. Vidjet ćeš i dobra i zla, ali ne zaboravi biti sretan i zbog tog malog djelića dobra jer upravo ono drži ovaj svijet podalje od totalnog kolapsa. To dobro je kao svijeća u tami, zvijezda u noći, sunce iza oblaka. Nisam uvijek gledala ovako. Od svijeće u tami vidjela bih samo tamu, a za sunce iza oblaka nisam marila, već bih ponijela kišobran „jer će me vjerojatno pokositi gadna kiša“. Kamo me to dovelo? Recimo samo da sam se u tami pitala tko sam ja, kome uopće značim, dok bi tama vikala „nisi vrijedna, nitko ne mari za tebe!“ Kada bi me uhvatio pljusak, iako s kišobranom u ruci, pitala bih se: „Zašto baš sad mora padati, zašto baš sad moram negdje po ovolikoj kiši? Što je meni ovo trebalo?“ Odgovore nisam dobila odmah, štoviše, trebala im je 21 godina da nađu put do mene. Točnije, trebala im je 21 godina da dopru do moga malog mozga.
Zato ti pišem ovo, u slučaju da se boriš sa sto problema, ne vidiš izlaz, ni svjetlo na kraju tunela, pitaš se što je tvoje poslanje i hoćeš li ikada biti sretan
Odgovori su uvijek bili ispred mene. Tako su silno željeli odgovoriti na sva moja pitanja, ali smiješno je što ih nisam vidjela. Nisam bila dovoljno jaka otvoriti im vrata i uljudno ih pozvati da uđu u potkrovlje moga zamršenog uma. Zato ti pišem ovo, u slučaju da se boriš sa sto problema, ne vidiš izlaz, ni svjetlo na kraju tunela, pitaš se što je tvoje poslanje i hoćeš li ikada biti sretan. Pazi da ne budeš slijep kao što sam bila ja. Moram ti reći da ukoliko se već pitaš ova besmislena pitanja, prijatelju moj, ti imaš ozbiljan problem jer se krećeš prema potpunoj sljepoći. Ustani. Dođi do najbližeg ogledala. Upoznaj se s osobom koja će ti dati odgovore na sva tvoja pitanja. Sigurno sad misliš da sam luda jer osoba u ogledalu si ti, upravo onaj koji je slomljen i ne zna što hoće, ali čitaj dalje ovo naporno štivo, obećavam ti da ćeš shvatiti i neću te razočarati.
Imaš li sve dijelove tijela? Vjerujem da imaš, ali zašto si i dalje nesretan? Zašto nisi zahvalan na ovom daru?
Prije svega, ukoliko si došao do ogledala, probaj si osvijestiti da su ti u tome pomogle dvije, nadam se zdrave, noge koje su te do sad služile na tvojim putovanjima. Neumorno su te nosile i pratile ovim svijetom, tražeći tako mjesto za tebe na kojem ćeš biti sretan. Pogledaj i te ruke koje su toliko zla nanijele drugima. Uskratio si im ono za što su stvorene, uskratio si im ono dobro u njima. Pogledaj svaki dio svoga tijela koji je pomno osmišljen i darovan baš tebi, da se razumno njime služiš, kako bi i ono moglo služiti tebi. Imaš li sve dijelove tijela? Vjerujem da imaš, ali zašto si i dalje nesretan? Zašto nisi zahvalan na ovom daru? Zašto se i dalje žalostiš više nego onaj koji zna kako je to živjeti bez ruke ili noge? Zašto si slijep, iako te Bog nagradio vidom? Zašto slijepac vidi ljepotu u svemu i nosi zarazan osmijeh na licu, dok ti ne znaš što je prava ljepota, a usne su ti odavno trome zbog nedostatka istinske sreće.
Vrijeme je da postaneš svijeća u tami. Počni raditi na sebi. Izgrađuj ljubav prema sebi samome. Moraš znati da…
Sada je vrijeme da tome dođe kraj. Vrijeme je da postaneš svijeća u tami. Počni raditi na sebi. Izgrađuj ljubav prema sebi samome. Moraš znati da si poseban i voljen baš takav kakav jesi. Ako čitaš ovo, to onda znači da imaš mene. Iako sam za tebe potpuni stranac, znam kroz što prolaziš. Ni ja tebe ne poznajem, ali te svejedno bezuvjetno volim, i vjerujem da ti je Bog stavio na put osobe koje čine to isto. Tek kad si to osvijestiš i kad shvatiš da si prihvaćen, tek tada ćeš shvatiti za što si sve sposoban i što sve možeš činiti. Kreni sa svijećom. Budi mali plamen, ali značajnoga sjaja. Budi onaj mali djelić dobra koji drži svijet što dalje od raspadanja. Budi pomoć drugima jer nedvojbeno je da je to poslanje svakoga od nas.
Sve što mi treba nije ispred mene, nije pokraj mene, nego je u meni
Nemoj biti slijep pored zdravih očiju, nemoj biti kao što sam bila ja. I ja sam imala sve, baš kao što sad imaš i ti. Ali nisam vidjela. Nisam shvaćala da sve što mi treba nije ispred mene, nije pokraj mene, nego je u meni. Nisam shvaćala da ovako stvorena, na sliku Božju, postavljena sam ovdje da tjeram tamu, a ne da gasim svjetlost. Ne želim da budeš kao ja prije. Zato ću se truditi da ti širom otvorim oči jer to je moje poslanje i dat ću sve od sebe da ga ispunim baš onako kako On hoće. Zato budi svjetlost. Ti i ja, to su već svjetla dva, i pođimo zajedno u pohod otvaranja očiju onima koji su poput nas. Uvjeravam te da će tada tvojem pitanju „zašto“ zauvijek doći kraj.
Autorica: Martina Koščak; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
