Tri važna aspekta poziva: preobraćenje, pročišćenje i odvajanje Govoreći o pozivu, ne možemo svesti taj pojam samo na duhovne osobe. On se naime odnosi na sve ljude. Svaki čovjek mora čuti poziv da bi se okrenuo k Svemogućem i uspostavio s njime neposredan odnos.

Foto: Shutterstock

Preobraćenje je radikalna promjena, nadahnuta snagom milosti, a ne vlastitim nastojanjem

Tri čitanja koja preporučujem za promišljanje odnose se, općenito uzevši, na Božje pozivanje čovjeka. Govoreći o pozivu, ne možemo svesti taj pojam samo na duhovne osobe. On se naime odnosi na sve ljude. Svaki čovjek mora čuti poziv da bi se okrenuo k Svemogućem i uspostavio s njime neposredan odnos. Tri čitanja ukazuju na tri važna aspekta poziva: preobraćenje, pročišćenje i odvajanje. Pavao priznaje da je početak njegove životne posvećenosti bilo preobraćenje koje je doživio na putu za Damask. Isusovo ukazanje usmjerilo je njegove životne težnje u potpuno drugom smjeru od onog kojim je dotad kročio. Dar preobraćenja promijenio ga je iz gorljiva progonitelja u zagrižena sljedbenika. Preobraćenje je radikalna promjena, nadahnuta snagom milosti, a ne vlastitim nastojanjem, što dokazuje prijelaz na potpuno suprotnu stazu djelovanja i odabiranje drukčijeg cilja. Drugi je aspekt pročišćenje koje prožima žarkom ljubavlju, počevši od naših riječi i misli. Izaiji su usta spaljena užarenom žeravicom u trenutku kad priznaje svoju grešnost. Vatra pročišćenja jest plamen srama koji slama ljudski ponos, dok priznajemo grijehe koji se više ne daju skriti. Čovjek po tom iskustvu zadobiva novi način samospoznaje. Pročišćen, počinje drukčije govoriti, prestaje suditi drugima i započinje istinski sagledavati svoje postupke. Prestaje s moraliziranjima ili kritiziranjem i umjesto toga počinje vjerovati.

Ustrajavanje u pozivu ostvaruje se vjerom koja pročišćava, ali ispunjen je tek u odvajanju

Treći aspekt – odvajanje, uviđamo u Petrovu odbacivanju njegova životnog imutka. Petar je ostavio sve i pošao za Isusom. Da bismo ga slijedili, potrebno je sve ostaviti, ne samo ono što je loše, nego i ono dobro, dopušteno, sve što smo zaradili i postigli, da ne bismo ništa posjedovali i ništa imali. Tek tad možemo govoriti o ispunjenju poziva. Prihvaćen poziv predstavlja preobraćenje. Ustrajavanje u pozivu ostvaruje se vjerom koja pročišćava, ali ispunjen je tek u odvajanju. Što je odvajanje? Odvojiti se od svega znači učiniti se sposobnim svim silama, svom voljom i srcem privinuti se uz Boga. Započinje odbacivanjem čak i onih dobrih, plodonosnih poslova, a ne završava čak ni prestankom brige za sebe. Da bismo dobro shvatili smisao čina kojim završava poziv, potrebno je zagledati se u Boga i u njegovo djelo, čiju krunu predstavlja stvaranje svijeta. Čime je Bog ovjenčao stvaranje svega što je dobro? Napuštanjem, odvajanjem od svijeta ili šabatom! U Knjizi postanka pisac iznimno intrigantno pokazuje Boga, koji, završivši sa stvaranjem neba i zemlje, prestaje sa svim poslovima i posvećuje taj dan, blagoslivljajući ga (Post 2, 2). Sveti karakter šabata stoga se temelji na odvajanju i prekidu. Bog je stvorio svijet iz kojeg kao da se kasnije povukao. Ostavio je svekoliko stvaranje u autonomiji postojanja, ne namećući sebe.

Kad je Bog odvojio svoju stvarateljsku aktivnost od svijeta, krišom se skrio, ali to bijaše samo privid njegove odsutnosti

Njegovo odvajanje i skrivanje stvorilo je toliko velik prostor slobode da je mogućim postao čak i ateizam (sic!). Dijete može primati čvrstu hranu tek kad se odvoji od prsiju. Svijet je stoga sazrio poput djeteta kad je Bog od njega odmaknuo tvorca eksplozije. Kad je Bog odvojio svoju stvarateljsku aktivnost od svijeta, krišom se skrio, ali to bijaše samo privid njegove odsutnosti. To se stanje naziva šabat, a kako kazuje Biblija, Bog ga je posvetio, da bi bio svet i za one koji se, poput njega, odvajaju od svijeta. Značenje riječi šabat u hebrejskom glasi „prekid“, što još uvijek ne odaje pravu suštinu posvećenja. Kad Biblija objavljuje najusrdniju Božju želju, kazuje: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!“ (Lev 19, 2) i na tom mjestu upotrebljava riječ kadoš, koja znači ono što je odvojeno, odijeljeno, posvećeno, izdvojeno iz opće uporabe, ono što je posebno predodređeno.

Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.