Foto: Madeinitaly, Pixabay
Pitanje:
Čini se nevjerojatnim da među nama djeluju nevidljive i negativne sile, koje imaju toliku razarajuću snagu. To nije uočljivo izvana i ljudi žive i kreću se i ne pomišljaju da u pozadini tolikih žalosnih stanja djeluju sile zla.
Odgovor:
Svijet okultnoga je neprobojan. Njegova je moć upravo u tome što se sve odvija u tami, u stvarnosti koja djeluje potajno.
Bilo je slučajeva u kojima bi se pri otvaranju sarkofaga starih nekoliko stoljeća tek na trenutak pojavio ljudski lik, koji bi se potom raspršio u dodiru sa zrakom. Tako je i s tim pojavama: kad bi ih se moglo zabilježiti i snimiti, smjesta bi nestale.
Trenutno živimo u psihozi reklamiranja:
– istinito je samo ono što se promiče u javnosti;
– kako bi se steklo ime, karijeru, osnovalo poslovno carstvo, potrebna je promidžba;
– čini nam se nemogućim da bi Sotona mogao imati tako moćno i rasprostranjeno kraljevstvo dok se skriva od pogleda javnosti.
„…tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova“
No ima jedan primjer koji nam može pomoći shvatiti tu stvarnost. Divovska tržišta droge i oružja carstva nepojmljive su moći, a opstaju i napreduju isključivo zbog skrovitosti u kojoj djeluju.
Pokušajte zamisliti narkodilere koji na kraju godine objavljuju svoj proračun i prihod od dioničara, kako to čine „Fiat“ ili „Ferruzzi“!
[1]Kako kaže Isus u Ivanovu evanđelju: „Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova.“ (Iv 3, 20)
U načelu postoje tri paravana iza kojih Sotona može neometano djelovati.
Prvi paravan: sumnjičavost bezbožne i materijalističke kulture koja, u svojoj samouvjerenosti u vlastito znanje, ismijava te pojave jer je stvorila snažno dogmatsko uvjerenje na koje se slavodobitno poziva: „Nismo više u srednjem vijeku.“
Drugi paravan: svi koji posreduju sile zla imaju potrebu okružiti se svetim: kipovima Bogorodice, raspelima, svetim slikama, medaljama, portretima oca Pija na zidu; dijele blagoslovljenu sol (to se kod njih podrazumijeva) i blagoslovljenu vodu. Moje najnovije saznanje je, štoviše, da se predstavljaju kao egzorcisti, čak i žene. Jedna od njih se oglašava: „Ja sam egzorcistica laikinja.“
Treći paravan: onaj koji potječe od pastira Crkve. Taj toliko razvijen i prosvijetljen naraštaj, koji se spram tim pojavama osjećaju nadmoćnima jer ni oni nisu više u srednjem vijeku.
„Na zemlji, u ovakvim vremenima, da nema paravana svećenika, ne bismo zaradili ni liru“
Taj je paravan najdraži Sotoni jer je najneočekivaniji. Ako mi dopuštate zaključiti ovaj prvi dio svojom opaskom, otkrit ću vam jednu od svojih šaljivih maštarija. Katkad pomislim da se u oštrim zimskim danima ti jadni vragovi, koji su navikli živjeti u paklenskoj vrelini, uvečer vraćaju u pakao promrzli. Približavaju se plamenu paklenoga ognja da bi se ugrijali i komentirajući kako je prošao lov na čovjeka, kažu: „Na zemlji, u ovakvim vremenima, da nema paravana svećenika, ne bismo zaradili ni liru.“
Molitve smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu u elektroničkom obliku možete kupiti putem webshopa naše Biblioteke Figulus ovdje.
Za Book.hr priredio M. G., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
