Trebaš silu Božju u svom životu? Isus ima posebnu riječ za tebe Radimo na disciplini čekanja...

Foto: Shutterstock

 Ako trebate silu Božju u svom životu, Isus ima posebnu riječ za vas. Prije nego što je uzašao na nebo, on je znao da će njegovi učenici trebati silu da vrše djela njegova kraljevstva na zemlji. I tako im je naredio: „Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo“ (Lk 24,49-50).

Naredba je bila jednostavna: „Ostanite u gradu…” Ali pogledajte dopunu: „…dok…“ Isus je rekao: „Vaši će životi ostati isti dok Duh Sveti ne dođe na vas u sili.“

Nezadovoljni su, žele više u svom braku, u svom poslu, u svom hodu s Kristom, svojim svjedočanstvom za njega. Isus im obećava: „Bog želi te promjene za tebe. Ali takve se stvari jedino događaju kroz silu Duha. Dok on ne dođe, stvari će ostati iste.“

To je istina za mnoge kršćane koje poznam. Oni osjećaju da njihov život nije baš u skladu s Božjim naumom. Nezadovoljni su, žele više u svom braku, u svom poslu, u svom hodu s Kristom, svojim svjedočanstvom za njega. Isus im obećava: „Bog želi te promjene za tebe. Ali takve se stvari jedino događaju kroz silu Duha. Dok on ne dođe, stvari će ostati iste.“ Luka je zapisao ovaj prizor u svom evanđelju i ponavlja ga u knjizi Djela: „Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju obećanje Očevo, obećanje za koje ste čuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim“ (Dj 1,4-5).

„Čekajte na Duha! Ne jurite, ne vičite i ne paničarite. Djela kraljevstva ne možete obavljati svojom snagom. Čekajte s vjerom i bit ćete obučeni u silu s visine.“

 U oba odlomka Isusova je poruka jasna: „Čekajte na Duha! Ne jurite, ne vičite i ne paničarite. Djela kraljevstva ne možete obavljati svojom snagom. Čekajte s vjerom i bit ćete obučeni u silu s visine.“ I doista, dogodilo se upravo kao što je obećao. Na dan Pentekosta, učenici su bili ispunjeni snažnim pomazanjem od Boga kakvo svijet nikada nije vidio. Dvije tisuće godina nakon toga svijet više nikada nije bio isti.

I doista, dogodilo se upravo kao što je obećao. Na dan Pentekosta, učenici su bili ispunjeni snažnim pomazanjem od Boga kakvo svijet nikada nije vidio

Većina od nas treba mnogo raditi na disciplini čekanja

Što više žurimo i jurimo kako bismo obavili stvari za Boga u svom tijelu, više njegova snaga istječe iz nas. To se u Starom zavjetu događalo iznova i iznova.

Povremeno se Izrael čak postrojio s poganskim vojskama kako bi se obranio protiv većih neprijatelja, što im je Bog zabranio. Mi danas imamo istu sklonost. Naše tijelo jednostavno je sklono ići ispred Gospodina.

Izrael je uvijek išao ispred Boga, kvareći njegove planove za njih i otimajući mu slavu koju je zaslužio kao njihov vjeran izbavitelj.

Povremeno se Izrael čak postrojio s poganskim vojskama kako bi se obranio protiv većih neprijatelja, što im je Bog zabranio. Mi danas imamo istu sklonost. Naše tijelo jednostavno je sklono ići ispred Gospodina.

Ilija je znao što znači čekati na Gospodina. Volim ovaj redak o njemu: „Upućena mu je riječ Jahvina ovako: ‘… sakrij se’“ (1 Kr 17,2-3) …dok…

Ilija je znao što znači čekati na Gospodina. Volim ovaj redak o njemu: „Upućena mu je riječ Jahvina ovako: ‘… sakrij se’“ (1 Kr 17,2-3). Vjerujem da je to jedna od najtežih riječi koju jedan Isusov sljedbenik može čuti. To je jednako kao kad je Isus rekao učenicima: „Čekajte!“ Međutim, ovu riječ uvijek slijedi riječ obećanja – „dok“! Drugim riječima, Gospodin je vjeran i djelovat će u svoje odabrano vrijeme, ako ostanemo čekati na njega.

Za učenike je čekanje bilo stvar tjedana; za Iliju tri godine. To je bila duljina suše koju je Izrael trpio nakon što mu je Bog govorio. Zamislite kako je teško bilo to vrijeme za Iliju! Imao je riječ od Boga koja mu je gorjela u srcu, ali bilo mu je zapovjeđeno da ostane te tri dugačke godine.

Međutim, kad su jednom te godine prošle, Bog mu je rekao: „Idi, pokaži se… jer želim poslati kišu na lice zemlje“ (1 Kr 18,1). U određeno vrijeme, Ilija je bio dionik nevjerojatnog blagoslova koji je Bog dao svome narodu.

Prijatelju, jedina snaga koju ćemo ikada imati za djelo Božje doći će iz vremena provedenog u molitvi

Danas se mnogi od nas „pokazuju“ prije od Boga određenog vremena. Završavamo traćeći vrijeme, iscrpljujući se, umarajući se radeći Božji posao. Prijatelju, jedina snaga koju ćemo ikada imati za djelo Božje doći će iz vremena provedenog u molitvi.

Dakle, kako to izgleda čekati na Boga? Za mnoge od nas takvo je čekanje bilo strašno iskustvo; ono govori o dosadi, duševnom mučenju, jadikovanju i uzdisanju. Pismo daje različite slike o razdoblju čekanja učenika: „I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo. Oni padoše ničice pred njim pa se zatim s velikim veseljem vratiše u Jeruzalem, gdje su sve vrijeme bili u hramu hvaleći Boga“ (Lk 24,51-53).

Kakva slika radosti! Tu nije bilo kostrijeti ni uzdisanja. Za učenike je čekanje bilo sve samo ne dosada. Zašto? Imali su Isusovu riječ obećanja. To je činilo svu razliku. Uz to, Krist je naglasio da izbor trenutka pripada jedino Bogu: „Ne spada na vas – odgovori im – da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti“ (Dj 1,7).

Kad taj trenutak dođe, kad nam Bog kaže: „Idi, pokaži se … jer želim poslati“ (1 Kr 18,1), on će nas obući u svoju silu. „Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Kakav će to strahovit trenutak biti!

Dakle, u jednom smislu, Božji Duh prebiva u svakom kršćaninu. Drugo, pozvani smo biti u Duhu, ostati prisni s njim u molitvi. Treće, trebamo neprestano biti ispunjavani Duhom, neprestano piti iz izvora žive vode. Ništa od toga ne znači da nas Duh napušta, već, naprotiv…

Sila Duha Svetoga nam dolazi na različite načine

Pismo nam pokazuje četiri načina na koja Duh djeluje u našem životu. Prvo, kao što kaže Isus, nitko ne dolazi k njemu da ga spozna ako nije nanovo rođen od Duha. Dakle, u jednom smislu, Božji Duh prebiva u svakom kršćaninu. Drugo, pozvani smo biti u Duhu, ostati prisni s njim u molitvi. Treće, trebamo neprestano biti ispunjavani Duhom, neprestano piti iz izvora žive vode. Ništa od toga ne znači da nas Duh napušta, već, naprotiv, da imamo ulogu u našem odnosu s njim.

I na kraju, postoji izliće Duha koje nas ispunjava silom, nešto što sami ne možemo proizvesti. Možda pitate: „Ako sam rođen od Duha i Duh je u meni te neprestano pijem od Duha, zašto bih trebao da se Duh izlije na mene?“ To nam je potrebno jer nam to pomaže razumjeti našu potrebu za Bogom. Nikada ne možemo raditi djela njegova kraljevstva u našoj vlastitoj gorljivosti i revnosti. To mora doći od njega.

Nikada ne možemo raditi djela njegova kraljevstva u našoj vlastitoj gorljivosti i revnosti. To mora doći od njega

Ponekad u crkvi pogrešno razumijemo te mislimo da Bog odabire gorljivu osobu, osobu koja će sve druge navesti da budu revni za Boga. Ali Bog ne traži gorljivo srce; on traži gladno srce, srce koje će moći ispuniti svojim vlastitim umom, srcem i Duhom. To znači da i najkrotkiji od nas zadovoljavaju.

Bog ne traži gorljivo srce; on traži gladno srce, srce koje će moći ispuniti svojim vlastitim umom, srcem i Duhom. To znači da i najkrotkiji od nas zadovoljavaju

Pogledajte riječ koju Isus koristi kako bi opisao izliće Duha: „Ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo“ (Lk 24,49). To nagovještava izvanjsko djelovanje Duha u našem životu, nešto što dolazi od izvana. Svako drugo djelovanje Duha u nama je unutarnje – novo rođenje, ostajanje, pijenje kako bismo se ispunili. Ali ovo je jedno djelo koje Bog čini za nas. Ovisimo o njemu da nam to donese.

Razmislite o tome! U životu svakog vjernika dolazi vrijeme kad Duh mora djelovati od izvana. Trebamo ga da obavimo djelo koje je potrebno – da govorimo, dotaknemo, izbavimo. To je točno ono što se dogodilo kad učenici nisu mogli izbaciti demona iz osobe koja se mučila. Isus im je rekao: „Ova vrsta izlazi jedino molitvom i postom“. Drugim riječima, potrebna je krajnja ovisnost o Bogu. Moramo reći: „Ne mogu to obaviti u svojoj vlastitoj snazi. To zahtijeva snagu Božju.“ Međutim, kao što nas Pavao ohrabruje: „Onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja Zakona ili zbog prihvaćanja vjere“ (Gal 3,5)?

Ako vam se brak raspada, to zahtijeva supružnika koji je obučen u silu. Problematična veza zahtijeva više od teološke riječi; ona treba živu riječ od Boga koja dolazi obučena u silu.

 Ako vam se brak raspada, to zahtijeva supružnika koji je obučen u silu. Problematična veza zahtijeva više od teološke riječi; ona treba živu riječ od Boga koja dolazi obučena u silu.

Što se tiče crkava, one su od male vrijednosti ako nisu obučene u silu. Nije važno koliko je starješina pozvano da da savjet.

Jasnu odluku mogu donijeti jedan ili dvojica koji su obučeni u silu. Sve to zahtijeva naše vrijeme na koljenima, čekajući i vjerujući Bogu da će ispuniti potrebu u svojoj svemoćnoj sili. A on uživa susresti se s nama!

Jasnu odluku mogu donijeti jedan ili dvojica koji su obučeni u silu. Sve to zahtijeva naše vrijeme na koljenima, čekajući i vjerujući Bogu da će ispuniti potrebu u svojoj svemoćnoj sili. A on uživa susresti se s nama! Isus je rekao učenicima: „Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao“ (Lk 24,49). To obećanje ne dolazi ni s čim što činimo, nego milošću našega dobrog Oca.

Kažem vam, kad ta sila dođe, ništa nije poput nje. Ne samo da mi imamo osjećaj Duha u sebi, nego i svi u blizini. Silazi teška, slavna nazočnost i svi znaju da ste na svetom tlu. Pavao opisuje taj scenarij u korintskoj crkvi, gdje su posjetitelji pali na koljena vapeći: „Na ovom mjestu je Gospodin!“ To se ne događa među nemarnim vjernicima. To zahtijeva ljude koji su voljni čekati na Gospodina s radošću i vjerom.

Učenici su trebali molitvu i post kako bi izbacili samo jednog demona. Mi to trebamo da bismo se suočili s čitavom pokvarenom kulturom

Suočavamo se s čitavom kulturom koja jedino može biti promijenjena molitvom i postom

Učenici su trebali molitvu i post kako bi izbacili samo jednog demona. Mi to trebamo da bismo se suočili s čitavom pokvarenom kulturom. Promjena će doći jedino kroz silu koja stiže s visine. A to zahtijeva ljude koji nisu samo ispunjeni Duhom, ostaju u Duhu i hodaju po Duhu nego koji vjerno čekaju na Duha da ih sâm obuče u silu.

Promjena će doći jedino kroz silu koja stiže s visine. A to zahtijeva ljude koji nisu samo ispunjeni Duhom, ostaju u Duhu i hodaju po Duhu nego koji vjerno čekaju na Duha da ih sâm obuče u silu

Ne bih propovijedao ovu poruku o „čekanju na silu Božju“ ako ne bih znao da je to istina. Moja žena Kelly i ja iskusili smo to iz prve ruke. Već sam ranije pisao o našem izgubljenom sinu Elliotu koji je bio ovisnik o heroinu. Nikakva riječ teologije ili apologetike nije ga nikada dotakla. Jednom je čak bio beskućnik i radi njega Kelly i ja svake smo noći plačući padali u san. Razmišljali smo o svemu i svačemu što bi mu moglo pomoći – od rehabilitacijskog programa do ljudi koji bi mogli doprijeti do njega. Tijekom toga mučnog razdoblja, molili smo toliko plačući kao da su nam suzni kanali slavine. Bilo je to jedno od najtežih razdoblja u mom životu.

Ne bih propovijedao ovu poruku o „čekanju na silu Božju“ ako ne bih znao da je to istina. Moja žena Kelly i ja iskusili smo to iz prve ruke

A onda je jedne večeri Kelly došla k meni i rekla mi da je čula Gospodina. Odmah sam vidio da izgleda drukčije – da je uistinu obučena u nešto od Boga. Ispričala mi je: „Imala sam jedan san. Elliot je ležao na tlu bez svijesti. Isus mi je rekao da ga podignem i ja sam ga podigla. Tijelo mu je mlitavo ležalo na mojim rukama, blizu smrti.

A onda ga je Isus uzeo od mene i osjetila sam olakšanje. Ali on se okrenuo od mene, tako da više nisam mogla vidjeti Elliota. To me uznemirilo, Gary. Ali snažno sam osjetila da mi Gospodin govori: ‘Ne možeš to sama. Moraš prestati uplitati se. Nisi u stanju to vidjeti, ali ja u Elliotu radim nešto što je sakriveno od tebe.’“

A onda ga je Isus uzeo od mene i osjetila sam olakšanje. Ali on se okrenuo od mene, tako da više nisam mogla vidjeti Elliota. To me uznemirilo, Gary. Ali snažno sam osjetila da mi Gospodin govori: ‘Ne možeš to sama. Moraš prestati uplitati se. Nisi u stanju to vidjeti, ali ja u Elliotu radim nešto što je sakriveno od tebe.’

Nekoliko tjedana kasnije, Duh Sveti je dohvatio našega sina i promijenio ga. Potpuno ga je spasio, promijenio i ispunio, tako da je danas snažan mlad svjedok za Boga.

Crkvo, ako danas podbacujemo, je li to jer ne čekamo na silu Božju? Je li to jer se radije „pokazujemo“ nego „sakrijemo“? Potičem vas da u vezi s vašim svetim pozivom čekate na Isusa. On je vjeran. A kad njegova riječ dođe do vas po Duhu, šapćući vam: „Pokaži se“, ne postoji ništa u životu što bi se s time moglo usporediti.

Toga dana vidjet ćete da nebo dotiče zemlju kako niste mogli niti zamisliti. Govorit ćete s više uvjerenja i neustrašivosti nego ikada ranije. Imat ćete hrabrost i mudrost da vodite do proboja sebe i druge. Bit ćete slomljenijeg srca – i motiviraniji – nad anemičnom crkvom. I upoznat ćete zadovoljstvo u svom hodu s Isusom više nego ikada.

Molite sa mnom: „Gospodine, ne mogu živjeti ako me ne obučeš u silu s visine. Sakrit ću se u tebi i čekati dok ne dođe tvoja riječ govoreći: ‘Šaljem te!’ Provest ću to vrijeme u vjeri čekajući dan kad ćeš otpustiti svoju slavu u mom braku, mom domu, mojoj crkvi, mom svijetu. Kakav će to biti dan, a ti si vjeran da to ostvariš. Pouzdajem se u tebe, Gospodine.“ Amen.

Gary Wilkerson; iz časopisa „Put života”, br. 414 („Čekanje na silu Božju”)

„Put života” je časopis za dublji duhovni život. Izlazi jednom mjesečno i besplatan je. Čitatelji ga mogu naručiti putem telefona, poštom i elektroničkom poštom.

Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected]