Foto: Shutterstock
Nedavno sam pročitao tekst mog dragog i cjenjenog prijatelja svećenika, koji je odlučio više ne moliti za ljude polaganjem ruku. Dugo sam razmišljao koji je stvarni razlog te njegove odluke. On ju je pokušao opravdati time da većina ljudi koji dolaze na molitvu polaganjem ruku to čine iz krivih ili barem nezrelih motiva. Koliko god se taj moj prijatelj svećenik trudio objasniti čemu bi polaganje ruku trebalo služiti, ti ljudi, iz nama, koji za njih molimo, sasvim nepoznatih i neshvatljivih razloga, ne žele čuti ničije mišljenje i drže se samo svoga krivog ili nezrelog stava. No je li to dovoljan razlog da zbog „mnogih“ Božju milost uskratimo makar jednom jedinom, kojemu je ta vrsta molitve u tom trenutku silno potrebna i koji nema krivi stav o njoj? Ne bismo li, razmišljajući o stavovima tog mog prijatelja, isto mjerilo trebali primijeniti i na druge oblike duhovnosti!? (…)
„Koliko god sam se trudio prije molitve objasniti, mnogi jednostavno ne žele ništa čuti – oni samo žele ‘magijsku moć’ polaganja ruku. Često bih, u redu za molitvu, neke od njih jednostavno preskočio…“
Sjećam se kako su me godinama živcirali ljudi koji bi na molitvu došli iz krivih ili nezrelih motiva. Koliko god sam se trudio prije molitve objasniti, mnogi jednostavno ne žele ništa čuti – oni samo žele „magijsku moć“ polaganja ruku. Često bih, u redu za molitvu, neke od njih jednostavno preskočio odbijajući moliti za njih. Nikad neću zaboraviti ženu koja se je nagurala u već stisnuti red, kako bi prije došla na molitvu. Vidio sam u njoj sebičnu i bezobraznu osobu koja se je nagurala unatoč tomu što je bilo lijepo objašnjeno kako se red treba formirati. Kad je stala ispred mene, samo sam ju mrko pogledao i zaobišao. Nije mi palo napamet moliti se za nju. Radije bih joj u tom trenutku bio „opalio“ jedan dobar šamar. Toliko me je naljutila da sam potpuno izgubio nutarnji mir i vjeru srca s kojom sam do tada molio. Nakon nekoliko minuta, Duh Sveti me je zaustavio i doslovno mi rekao: „Žena koju si preskočio u najvećoj je opasnosti da završi u paklu. Želim da se vratiš i pomoliš se za nju s najvećom mogućom ljubavlju. Ti ju pokušaj ljubiti a ja ću učiniti sve drugo što je potrebno.“ To mi je bila jedna od većih životnih lekcija…
Cijeli tekst uvodnika 119. broja mjesečnika „Book” (za studeni 2019.) možete pročitati u tiskanom izdanju.
Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
