Foto: MarinelaM , Shutterstock

Ljubav za Gospodina, koja, ne da ti je napunila srce, nego se prelijeva iz nj

Kako uopće napisati pismo Isusu? Kako uopće započeti, kad već u samom početku postoji tisuću ‘kako’? Kako uopće prenijeti perom na papir onu zahvalu i ljubav za Gospodina, koja, ne da ti je napunila srce, nego se prelijeva…? Ma da imaš i dva srca, ne bi stalo. Kako uopće izraziti osjećaje, sve to što je u srcu, sve to što se prelijeva, kad ne postoje epiteti da ih izraze, ni blizu onoliko koliko bi želio?

Isprve je moja vjera bila slaba

Ali želim to, imam potrebu i dužnost svjedočiti o našem Gospodinu, da je živ, da je tu, da nas voli. I tako.. Evo dok sjedim i sjećam se zadnjih dana dok sam čekao operaciju, prisjećam se koliko je moja vjera u Isusa bila slaba. Toliko slaba da me poražavajuće iznenadilo jer puno sam molio, postio, trudio se svom snagom da budem što bliže Gospodinu. Imao sam osjećaj da je to to, da sam siguran i da sam sve posložio kako treba. I u tako svom posloženom stanju sam zamolio Gospodina da me ozdravi, da ne idem na operaciju. Da, to je bila istinska želja u mom srcu, da me Gospodin ozdravi. Zamišljao sam taj trenutak, taj osjećaj…zamisli..Isus te ozdravio.

stanja depresije, straha, raznih fobija

Dani su prolazili i bližio se dan operacije. Počeo sam padati, vjera se polako topila jer se ništa nije događalo kako sam ja zamišljao. Umjesto ozdravljenja, počela su se redati stanja depresije, straha, raznih fobija, straha od anestezije, operacije, boravka u bolnici, pa do toga kako ću uopće živjeti poslije. U svemu tome sam zaboravio i na Isusa, samo sam tražio nešto za što bih se uhvatio da preživim. Trebalo je samo par dana da se istopi moja vjera koju sam dugo gradio.

Kod prve prepreke pobjegao sam od Njega

U tim trenutcima sam bio jedan od Isusovih učenika koji su Mu se kleli na ljubav i vjernost i bili sigurni da je On Sin Božj,,i a kroz nekoliko trenutaka su Ga ostavili kod prve prepreke i razbježali se. Došao sam u bolnicu u nedjelju u 15 sati a operacija je dogovorena u ponedjeljak ujutro. Smjestili su me u sobi i djelom pripremili za sutra za operaciju. Vrijeme je prolazilo, a ja sam se osjećao sve gore i gore. Dobili smo tablete za spavanje i svi su popili i zaspali osim mene jer sam se čak bojao i zaspati tamo. Bila je već ponoć kad sam izgubio svu snagu, da se borim protiv bilo čega viče. Uzeo sam tabletu i rekao: „Isuse ja ne mogu više, predajem ti se, neka bude volja tvoja”. Ujutro su nas probudili da se pripremimo za operaciju. Otvorio sam oči ležeći i gledao u strop.

Isuse ja ne mogu više, predajem ti se, neka bude volja tvoja.

Suze su se slijevale jedna za drugom, a duša se punila takvim mirom i ljubavi Božjom da sam mislio da mogu poletjeti od sreće. Sve je nestalo i više ništa nije bilo bitno. Ništa nije postojalo osim te ljubavi i milosti Božje, koja me prožimala cijelim tijelom. Došli su po mene i stavili me u kolica.

Sa smješkom na operaciju

Dok su me vodili tim tunelima ispod KBC-a Rebro, uhvatio sam, sam sebe, kako mi se lice smješka, nisam uopće imao dojam da idem na operaciju. Sve ljude koje sam sreo, od operacijske sale, do kasnije na odjelu, svi su se odnosili prema meni, kao da smo jedna velika obitelj. Toliko ljubavi i poštovanja od ljudi koje uopće ne poznajem je stvorilo takav osjećaj pripadnosti da su mi se oči napunile suzama. Bog se doista pobrinuo za svaki trenutak, da osjetim da je On tu. Posložio je sve, do u detalj, da osjetim kolika je Njegova ljubav i milost i da više nikad ne posumnjam niti da ja određujem tijek ičega, nego samo da Mu predam sve i da mu vjerujem, koliko god teško bilo. Operacija je prošla savršeno i za par dana su me pustili doma.

Bog mi je dao više nego što sam tražio

Evo..sjedim tako i razmišljam o svemu. Bog mi je dao više nego što sam tražio, da me ozdravi, nemjerljivo više jer život nosi puno više križeva od jedne operacije. Da me je ozdravio kako sam ja htio, bih li bi bio spreman za sljedeći Križ? Ovako mi je pokazao, kako nositi, bilo koji križ koji te stigne, te da težina križa ovisi o tome koliko mu vjerujem. S ovim bih završio Gospodine moj, pismo zahvale Tebi i adresirao ga na svakog čovjeka na ovom svijetu, da tko god ga primi i pročita, nikad ne sumnja u Tebe, niti da se boji ičega, nego se prepusti Tvojoj volji jer ionako ti odlučuješ o svemu. Samo trebamo biti svjesni toga. Hvala ti Isuse.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Priredila A. P.

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].