Tražila je blagoslov trgovine zbog bačenog uroka, ali ni spomena o obraćenju Ima li nešto nevidljivo što te progoni i šiba neugasivom mržnjom? Valja promijeniti život i mentalitet (to znači obratiti se) i uvidjeti da ima još nešto nevidljivo i duhovne naravi, a to je ljubav kojom te Bog neprestano okružuje i liječi

Foto: Pixabay

Jednom sam odgovorio na telefonski poziv jedne gospođe koja me je zamolila da hitro dođem u njezin gradić blagosloviti joj trgovinu jer su se, uslijed uroka, raspršili svi njezini klijenti. Smireno sam joj objasnio da blagoslov trgovine ne služi ničemu, već da je potrebno da jednom tjedno prisustvuje našoj molitvenoj zajednici te da će se na taj način polagano izbaviti iz tog stanja. Gospođa je bila simpatična pučanka i govorila je izraženim mjesnim narječjem. Odgovorila mi je: „Moraš mi točno reći koliko puta moram dolaziti na te molitvene susrete, a moraš mi i jamčiti da će mi se nakon toga svi klijenti vratiti u trgovinu.“ O obraćenju ni spomena. „Dat ću ti ako mi daš.“

(…)

Ima li nešto nevidljivo što te progoni i šiba neugasivom mržnjom? Valja promijeniti život i mentalitet (to znači obratiti se) i uvidjeti da ima još nešto nevidljivo i duhovne naravi, a to je ljubav kojom te Bog neprestano okružuje i liječi

To je mentalitet koji danas prevladava: dobiti odmah i dobiti sve jer sve je na prodaju. Stoga „valja platiti da bi se nešto dobilo“.
No valja sve sagledati u drugom svjetlu: Ima li nešto nevidljivo što te progoni i šiba neugasivom mržnjom? Valja promijeniti život i mentalitet (to znači obratiti se) i uvidjeti da ima još nešto nevidljivo i duhovne naravi, a to je ljubav kojom te Bog neprestano okružuje i liječi.
Kad ga prihvatiš i dopustiš mu da u tebi djeluje, postupno će uništiti tu nevidljivu mržnju koja te pokušava uništiti. A da bi se to postiglo, novac, u koji se danas toliko nade polaže, nije potreban.
Ono što je svakako potrebno jest izaći iz žrvnja prezaposlenosti, nadahnuta materijalističkim i konzumističkim svjetonazorom, zbog kojeg smo izgubili svaki iskonski dodir s Bogom. Pozovimo se na dramatičan povik proroka Jeremije:

Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i čije se srce od Jahve odvraća.
Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu,
i kome je Jahve uzdanje. (Jer 17, 5 – 7)

Bog je Otac. Ne traži od nas nemoguće, razumije nas, prihvaća nas onakve kakvi jesmo, zadovoljava se onim malim što mu možemo ponuditi; ne očekuje od nas da smjesta korjenito promijenimo život, ali očekuje iskorak vjere i povjerenja u njega. Kad je Isus liječio bolesnika, nije prosuđivao njegove postupke, već je rekao: „Vjera te tvoja spasila.“ (Usp. Mk 10, 52, nap. prev.) Jednostavno nam kaže: „Toliko si toga pokušao, pouzdao si se u liječnike, vračare, magove, ali bez ikakva boljitka; pokušaj se pouzdati u mene, od tebe tražim samo da vjeruješ da ti mogu dati ono što ti nisu mogli dati drugi.“

Ulomak iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje.