Foto: Shutterstock
„Što da radim? Kad stupim na govornicu tresu mi se noge, zakoče mi se pamet i pamćenje, riječi mi stanu u grlu, zacrvenim se i zbunjen promucam tek nekoliko riječi, a onda naprosto pobjegnem od mikrofona. Imate li kakav lijek protiv toga?“ upitao me je jedan čovjek.
„Da, imam. Kad priđete mikrofonu najprije zavolite ljude kojima govorite, zaželite im donijeti nešto dobro, gledajte njihove duše ispod vanjskog izgleda, povjerujte da vas u dubini sebe svaki od njih voli. I vidjet ćete, govorit ćete dobre riječi koje uopće niste spremili, a koje će duboko srca pogoditi slušatelja i unijeti u njih povjerenje prema Vama. Ljubav u Vama rađa povjerenje, povjerenje stvara hrabrost i neustrašivost, neustrašivost Vam pak donosi riječi, jer iz opuštenog arhiva vašeg duhovnog sjećanja izlazi bogatstvo koje obogaćuje one kojima govorite.“
„Ne boj se, samo vjeruj!“ – govorio je Isus iz Nazareta. I: „Vjera te tvoja spasila.“ Neka te, poštovani čitatelju, od danas kroz život drži povjerenje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.