Foto: Pixabay
Još jednom se vraćam na ovu misao: kad bismo uvijek slušali Boga i hodali njegovim stazama, bili bismo daleko od dosega smrtonosnih pucnjeva. Kršćani ponekada podsjećaju na vojnike koji bezbrižno izlaze iz rovova bez kacige, štita i mača, a kada ostanu ranjeni, misle da ih Bog nije uspio obraniti. Sveti Pavao dao nam je jasan opis kršćaninove opreme u Poslanici Efežanima. Taj duhovni oklop nije samo pjesnička figura. To je stvarnost.
Tko to od nas svakodnevno nosi mač riječi Božje? Gdje je tvoja Biblija i kad si ju zadnji put čitao? Imaš li ju? Da, stoji na polici, poput djedove sablje obješene na zidu. Samo što nitko ne zna kako se tom sabljom zamahuje…
Vrijedilo bi pogledati 6. poglavlje te poslanice i provjeriti svoju opremu. Dovoljno je kratko promišljanje: Tko to od nas svakodnevno nosi mač riječi Božje? Gdje je tvoja Biblija i kad si ju zadnji put čitao? Imaš li ju? Da, stoji na polici, poput djedove sablje obješene na zidu. Samo što nitko ne zna kako se tom sabljom zamahuje…
Čuđenje kako to da nas Bog ne brani pred zloduhom razotkriva našu naivnost. Zbog čega se nenaoružani upuštamo na Đavlov teren? Naravno, postoje slučajevi kada ljudi žive u takvim strukturama gdje zlo ima velik utjecaj. I tad se uistinu moramo opirati zloduhu. Ali čini mi se da su mnoge modrice koje zadobijemo putem više posljedica nepromišljenosti nego što smo zaista pozvani na takav sukob.
Smatram da to proizlazi i iz umanjivanja uloge zloduha, pretvaranja zloduha na razinu simbola.
To je samo jedna od njegovih strategija. Majka Paula govorila je da zloduh želi uvjeriti ljude da ne postoji ili se barem predstaviti kao netko simpatičan i neopasan. Danas je to vidljivo svakog dana. Naprimjer, tijekom „kulturnih“, priredaba gdje se uporno pojavljuju simboli povezani sa zlom. Ne bih htjela demonizirati te pojave u stilu: „Joj, ako staviš na glavu kapu s rogovima, napastovat će te zloduh“, ali i to je izraz umanjivanja važnosti jedne nimalo smiješne stvarnosti.
Na jednoj strani imamo one koji apsolutno zanemaruju zloduha i zapravo negiraju njegovo postojanje, što veoma uveseljava Sotonu, jer mu daje potpunu slobodu djelovanja
Moramo zauzeti vlastito stajalište, koje bi se, poželjno je, trebalo nalaziti negdje u sredini. Na jednoj strani imamo one koji apsolutno zanemaruju zloduha i zapravo negiraju njegovo postojanje, što veoma uveseljava Sotonu, jer mu daje potpunu slobodu djelovanja. Na drugoj strani imamo one koji Sotonu vide svugdje i u svemu. Demoniziranje cijele stvarnosti određena je opsesija, koja se također sviđa Sotoni. Pod njezinim utjecajem u čovjeku se rađa uvjerenje o svemoćnoj prisutnosti i djelovanju zloduha. Osjeća se kao da bi stanovao u opsjednutu gradu, a ne u svijetu koji je Bog stvorio. Tu nedostaje jasna vjera u Božju pobjedu, koja se je već dogodila. To je nekakva skrivena fascinacija zloduhovom moći. Majka Paula nazivala je to hipnotičnom silom zla.
Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
