Tko li sagriješi da nas je sve ovo snašlo? Od korone do potresa… Ponavljamo tekst fra Ante Vučkovića napisan u ožujku...

Foto: Shutterstock

Tko li sagriješi

da nas je sve ovo snašlo?

Od korone do potresa.

Kinezi, Amerikanci ili Crkva?

Naši grijesi nepravde

ili grijesi naših predaka?

Naši ekološki grijesi

ili naši grijesi pobačaja?

Naši grijesi protiv stranaca

ili naši grijesi protiv najbližih?

I tko je više kriv?

Liječnici koji su širili zarazu

umjesto da je spriječe

ili biskupi i svećenici

koji slave Misu

u zatvorenim crkvama?

A tko je više slijep?

Mi koji postavljamo ovakva pitanja

u nevrijeme

ili oni koji u svako vrijeme već sve znaju?

Onomad su tvoji učenici

izbor krivnje sveli

na samo dvije mogućnosti,

na slijepca ili njegove roditelje.

Tebi to nije bilo premalo.

Tebi je već i pitanje bilo previše.

Zato si svoje najprije učio,

kako odvratiti um od

traženja krivca.

Tko traži krivca, naći će ga.

Vazda.

Kada se um jednom usmjeri na traženje krivca,

ne smiruje se dok ga ne nađe.

Tko traži krivca, naći će ga,

i više neće stići raditi što je nužno.

Izgubit će vrijeme tražeći i likujući nad pronađenim.

A potom u prokazivanju i kažnjavanju.

A svijet će i dalje ići svojim tijekom.

Tko je ikada susreo tužitelje i tražitelje krivnje,

zna kako su uspješni i destruktivni.

Gori su od nevolja i krivnje.

Nevolja nuka na trud oko dobra,

krivnja na kajanje i promjenu,

a utjerivača krivnje se ne možeš ni osloboditi

ni s njima graditi ikakvo dobro.

Oni su zaraženi pitanjem:

Tko li sagriješi?

Čuvaj svoj um i svoje srce od te zaraze!

Niti on niti njegovi roditelji,

poučavaš svoje.

Odvratiš li um od traženja krivca,

usmjeriš li ga na traženje očitovanja Božjih djela,

otkriti ćeš kako svaka nevolja

otvara vrata dobroti

i kako svaku bolest možeš pretvoriti u put svjetla.

Oslobodiš li um zaraze o krivnji,

opazit ćeš da se dobrota ne hrani krivnjama

i ti ćeš u svakoj nevolji moći

tražiti očitovanje Božjih djela

i u svakoj muci pronaći put

kako s Bogom graditi dobro

na našim razvalinama.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« (Iv 9, 1 – 5)

I začujem glas na nebu silan: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. (Otk 12, 10)

Fra Ante Vučković