Foto: Wikipedia, Roock, CC BY-SA 3.0
11. veljače 1858. godine Gospa se je ukazala četrnaestogodišnjoj Bernadette Soubirous u špilji Massabielle u Lurdu. Nakon toga ukazala joj se je još 17 puta.
Ukazanja u Lurdu spojila su nebo i zemlju, a prožeta su pozivima na molitvu, pokoru i obraćenje. Znakovito je što Svevišnji putem Marije izabire malene i ponizne. To je velika poruka i značajna pouka lurdskih događanja. Više o tome možete pročitati ovdje.
Bernardica je preminula 16. travnja 1879. u Neversu u Burgundiji a kad su 30 godina nakon toga ekshumirali njezino tijelo, ono je bilo savršeno sačuvano. Evo kako je to izgledalo.
Izgledalo je kao da spava, a ne da je mrtva
Ujutro, 22. rujna 1909., mons. Gauthey, biskup Neversa, u pratnji članova Crkvenog suda ušao je u glavnu kapelicu Samostana. Tri svjedoka, uključujući Majku Generalicu Kongregacije, dva liječnika, dva zidara i dva stolara, prije ulaska u kapelicu prisegnuli su na Evanđelje da će iznositi potpunu istinu o onomu o čemu će svjedočiti. Gradonačelnik je također bio prisutan. Svi su se oni uputili u malu kapelicu sv. Josipa.
Zidari su uklonili zaštitnu ploču koja je zatvarala „otvor”. Lijes su podignuli i stavili ga na potpornje u blizini stola prekrivenog posebno vezenim stolnjakom. Stolari su izrezali i uklonili pocinčani lijes, odvili drveni poklopac i tada se pred njima pojavilo Bernardičino tijelo – savršeno očuvano! A sestre su se u to vrijeme pokapale u sanduke od borovine i nisu balzamirane kao danas. Dakle, tijelo sv. Bernardice nije bilo balzamirano ili tretirano ikakvim kemijskim sredstvima.
Neke starije sestre koje su trideset godina prije pomagale da se pripremi njezino tijelo i stavi u kovčeg, bile su ganute i nemalo uplašene vidjevši je ponovno ondje, onakvu kakvu su je poznavale. Lice i ruke sv. Bernardice bile su nagnute nalijevo te je izgledalo kao da spava, a ne da je mrtva. Taj će položaj zadržati do kraja ovog pregleda i tijekom još dva koja su uslijedila.
Ruke, nokti… bili su savršeno očuvani, dok je krunicu izjela hrđa!
Dvojica prisutnih liječnika izjavili su: „Nema nikakvih naznaka o bilo kakvom neugodnom mirisu. Tijelo je bilo odjeveno u redovničke haljine, odjeća je bila vlažna. Lice, ruke i podlaktice bile su otkrivene. Glava, nagnuta ulijevo. Lice, svijetlobijelo. Nos tanak, i poput pergamene… Ruke spuštene na prsima bile su savršeno očuvane, nokti također, dok je isprepletenu krunicu izjela hrđa. Na podlakticama su ostale vidljive vene, kao i nokti na nogama … Na kraju ovog opisa, uz potpise, stoji: „Donoseći gore navedeno svjedočenje, sastavili smo ovaj certifikat – dr. Ch. David, kirurg; dr. A. Jordan, liječnik”.
Nakon toga, sestre su oprale tijelo, obukle ga i stavile u novi kovčeg obložen bijelom svilom, koji je zatvoren i zapečaćen sa sedam pečata i vraćen na isto mjesto u kapelici.
Bernardica je većinu svog vjerničkog života bila bolesna. Pokopana je na vlažnom mjestu čemu svjedoči vlažan habit i izjedena krunica. Dakle, dogodilo se nešto nesvakidašnje.
1919.: savršena očuvanost kostura, mišića, jetre…
Druga je ekshumacija učinjena 3. travnja 1919. godine, a treća, uz nazočnost svih vlasti i dva liječnika, 18. travnja 1925. Njihova izjava bila je jednaka onoj nakon prvog uvida.
Kirurg Compte ponovno je očitovao svoje iznenađenje zbog savršeno očuvanog tijela. Tijelo je bilo netaknuto i moglo se, bez ikakvih problema, zbog savršenog stanja kostiju i mišića, podignuti i prenijeti na stol.
Kasnije je, u članku objavljenom u znanstvenoj reviji, Compte napisao: „Ono što me je najviše iznenadilo bila je savršena očuvanost kostura, mišića, ligamenata, kože i elastičnost i tonus mišića … i štoviše, savršeno stanje jetre, 46 godina nakon smrti, koja je još uvijek čvrsta i elastična. U tom sam trenutku komentirao kako smatram da je ovu činjenicu teško objasniti zakonima fizike.”
Kada su završili svoj posao, liječnici su umotali tijelo u zavoje ostavljajući lice i ruke slobodne. Zatim, kako bi otklonili gubitak boje koje je lice pretrpjelo zbog pranja i ponovnog izlaganja zraku, specijalisti jedne pariške tvrtke nanijeli su tanak sloj voska na njezino lice kako bi izgledalo kao da je uistinu živo.
Tijelo danas
Za Bernardičino tijelo je izrađen stakleni lijes te je položen u kapelicu crkve sv. Gildarda u samostanu u Neversu gdje je svetica živjela trinaest godina. Ondje je lijes izložen i danas, od 3. kolovoza 1925., a tamošnje karitativne i školske sestre rado primaju posjetitelje i pričaju o životnom primjeru i porukama njihove susestre svetice.
Ovdje možete pogledati video o svetičinu neraspadnutu tijelu:
Izvor: www.catholicpilgrims.com
Autor: Book
