Foto: Shutterstock (Vranov, Slovačka. Ikona Majke od Neprekidne Pomoći. Samostan Presvetog Trojstva u Lomnici)
U 8. stoljeću u Grčkoj, u Ateni živio je sveti pustinjak. Bio je jako mudar i pobožan, i pametan što se tiče svjetovnog znanja a još mudriji i pametniji u svezi onog božanskog po Duhu Svetom. Zvao se Aigidios.
U gradu nedaleko te regije živio je određeni teolog. Ubojica čovjeka (vrag, usp. Iv 8,44) je posadio zlo sjeme sumnje u um ovog čovjeka, koje ga je tjeralo da preispituje vječno djevičanstvo presvete Bogorodice…
Nakon smrti svojih roditelja, razdao je svu imovinu i naslijeđe siromašnima i napustio rodni kraj.
Prvo što je napravio nakon toga jest da je otišao na hodočašće u Svetu Zemlju a zatim se povukao u skriveno i teško pristupačno područje u nutrini jedne pustinje, gdje je našao špilju blizu nekoliko drveća i osvježavajućeg izvora vode.
Veoma zadovoljan mirom koji je našao na toj lokaciji, odlučio je ostati tamo, živeći asketski život uzdržavajući se sa lokalnom divljom vegetacijom i mlijekom kojeg bi sakupio od košute koju bi mu Bog poslao.
U gradu nedaleko te regije živio je određeni teolog. Ubojica čovjeka (vrag, usp. Iv 8,44) je posadio zlo sjeme sumnje u um ovog čovjeka, koje ga je tjeralo da preispituje vječno djevičanstvo presvete Bogorodice.
„Kako je moguće“, često se pitao, „da bude Majka i Djevica?“
Jadni teolog je jako pokušavao odagnati ove demonske misli iz svoga uma, ali nije bio u stanju.
Čuvši za pustinjaka Aigidiosa, koji je posjedovao milost Božju kao i veliku mudrost, odlučio ga je posjetiti i pitati vezano za ovaj problem koji ga je mučio u nadi da će biti oslobođen od ovih blasfemičnih misli.
Kada je teolog došao na otprilike 450 metara od pustinjakova skloništa, pravedni starac je izašao iz svoje ćelije i krenuo prema teologu da se sretne s njime, jer je po Božjim milosnim darovima Duha Svetog znao da dolazi kao i koja su mu pitanja u srcu što ga muče.
Kada su se susreli licem u licem, teolog je kleknuo pred mudrog starca (pustinjaka) u znak poštovanja i kako bi ga pozdravio. No ovaj nije uzvratio. Umjesto toga, kucnuo je svojim štapom po kamenu…
Kada su se susreli licem u licem, teolog je kleknuo pred mudrog starca (pustinjaka) u znak poštovanja i kako bi ga pozdravio. No ovaj nije uzvratio.
Umjesto toga, kucnuo je svojim štapom po kamenu koji je stajao na tlu i glasno uzviknuo: „Djevica prije poroda!“
Dočim je to izrekao, dogodilo se nevjerojatno čudo: iz kamena je niknuo predivni cvijet ljiljana božanski prelijepog mirisa!
Potom je sveti starac udario štapom po drugi put u kamen glasno proklamiravši: „Djevica dok je rađala!“
Istog trenutka, niknuo je drugi, identični cvijet ljiljana.
Tada je udario štapom po treći put u kamen viknuvši: „Djevica ostala i nakon što je rodila!“
I treći nevjerojatno predivni cvijet ljiljana iznikne iz kamena.
Tada se starac vratio u svoju spilju, a da nije rekao niti jednu riječ dok je teolog stajao u mjestu zapanjen i zatečen ovim čudesnim događajem. Od tog trenutka bio je oslobođen od iskušenja i kasnije je svima pričao o ovom neizmjernom čudu u čast Najčistije, Majke Božje, Djevice Marije.
Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
