Talijanski egzorcist: Sotona živi u posvemašnjem očaju i pokušava ga prenijeti i na ljude „Sotona živi u posvemašnjem očaju bez tračka nade i pokušava ga prenijeti na ljude s veoma učinkovitim sugestijama: čini se da se sve urušilo, da će ostatak života biti samo gori od sadašnjeg trenutka, da se više nikomu ne može vjerovati, da će ga bolest ubiti…“

Foto: Shutterstock

Među slučajevima ljudi koji su zapali u najcrnju, posvemašnju depresiju koju Sotona uspijeva posijati u svoje žrtve, najparadoksalniji je bio slučaj jednog mladića.

Svaki put kad bi pokušao samoubojstvo, to bi, iz ovoga ili onog razloga, završilo neuspjehom. Taj je poriv bio toliko snažan da se nakon toliko neuspjelih pokušaja pretvorio u kroničnu psihozu koja…

Priznao mi je da isključivo želi umrijeti, no svaki put kad bi pokušao samoubojstvo, to bi, iz ovoga ili onog razloga, završilo neuspjehom. Taj je poriv bio toliko snažan da se nakon toliko neuspjelih pokušaja pretvorio u kroničnu psihozu koja ga je paklenski mučila. Rekao mi je: „Znaš, kad bi mi tko mogao jamčiti da ću za dva mjeseca uspjeti oduzeti si život, smirio bih se i malko predahnuo.“

Sotona živi u posvemašnjem očaju bez tračka nade i pokušava ga prenijeti na ljude s veoma učinkovitim sugestijama: čini se da se sve urušilo, da će ostatak života biti samo gori od sadašnjeg trenutka, da se više nikomu ne može vjerovati, da će ga bolest ubiti

Sotona živi u posvemašnjem očaju bez tračka nade i pokušava ga prenijeti na ljude s veoma učinkovitim sugestijama: čini se da se sve urušilo, da će ostatak života biti samo gori od sadašnjeg trenutka, da se više nikomu ne može vjerovati, da će ga bolest ubiti, da ga više nitko ne voli. Crnje od najcrnjega.

Kao što injekcija droge ubrizgava umjetni raj, tako i Sotona trajno ubrizgava umjetni pakao. U toj se situaciji čovjek smjesta predaje i priznaje poraz. Pomišlja čak da ga ni sam Bog više ne može osloboditi, jer bi to već učinio da može. Ako to ne čini, jasno je da je zlo jače od njega. Tada samoubojstvo, ili pokušaj samoubojstva, postaje očekivani izlaz.

Zvukovi

Kad se prisutnost zla ustali, obično se čuju i zvukovi. Zvuk ima jasnu svrhu: ukazuje na neobičnu prisutnost u kući ili uredu, koju oko ne opaža jer je duhovne naravi. Zvuk tada kao da progovara: „Ti me ne vidiš, ali ja postojim i ovdje sam da ti napakostim.“ (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Što s đavlima i vračarskim urocima?“ talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomaka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.