Foto: Shutterstock
Židovske legende govore da je anđeo Urijel htio proždrijeti Mojsija jer je zanemario obrezanje vlastitog sina: ne može predvoditi druge ako štedi na svojem obraćenju i dubini saveza s Bogom. Čitajući, međutim, ove riječi, moramo znati da one predstavljaju arhaičan način izražavanja misli. Autor nije mogao psihološki objasniti stanje u kojem se našao Mojsije pa je napisao da je Bog htio usmrtiti Mojsija. No, istina ovog tajanstvenog teksta je drugačija: kada krećemo na put svoje sudbine, a istovremeno u sebi sumnjamo u nju, u nama nastaje sukob koji nas tjera da čak priželjkujemo smrt.
Talenti – znakovi poziva
Zato nam Bog objavljuje naš poziv tako oprezno i s određenim odugovlačenjem. Samo se onda jasno izražava kada u nama vidi potpunu spremnost da idemo putem Njegova poziva. Ako te zanima što ti je On namijenio, a istovremeno ne nalaziš u sebi spremnost za ispunjavanje Njegove riječi, može proći puno vremena prije nego što ti On jasno pokaže što ima za tebe. Kada Ga moliš da ti objavi svoju volju za tebe, moraš u sebi imati spremnost da ispuniš sve što ti On objavi.
Osjećaš li da je tvoj pravi život već počeo? Ili u sebi imaš spremnost da se ispuni Božja volja za tebe? Ili osjećaš otuđenost i čini ti se da život nema smisla?
„Bio grčevito navezan na maštanja o tome da postanem slikar…“
Znakovi poziva su određeni talenti koji se otkrivaju u nama, no oni nisu odlučujući. Osobno imam, na primjer talenta za umjetnost, čak sam pohađao umjetničku školu, ali napustio sam ju. Mnogo sam godina crtao i slikao, ali sam od toga odustao jer sam otkrio da su mnogo ljepša umjetnička djela ljudske duše, kojima, preko ispovijedi, razgovora, molitve, preko Riječi Božje, mogu pomoći da pronađu ljepotu i dostojanstvo. Ljudska mi je duša zamijenila platno i moji se fizički talenti više ne ostvaruju jer su dobili duhovni izričaj. No, kako bih otkrio tu drugu verziju svog poziva, morao sam proći kroz veliku krizu, čak depresiju. Izbacili su me iz umjetničke škole zbog beznačajnog razloga – i to je bilo dobro. Tri godine nisam znao zašto živim, lutao sam kao Mojsije po pustinji, držeći se grčevito za svoj „štap”. To se moralo dogoditi jer sam bio grčevito navezan na maštanja o tome da postanem slikar. Dakako, trebao sam biti umjetnik, i upravo slikar, ali onaj koji će slikati Boga u ljudskim dušama! Bio sam slijepo uvjeren u svoj poziv slikara, kao stari Tobija, koji je oslijepio; zato sam morao proživjeti krizu. Stari je Tobija molio za smrt – malo poslije toga prisjetio se deset talenata i poslao mladoga Tobiju po to blago od deset talenata (sudbina) i to zato da bi ovaj pronašao Saru. Progledao sam i vidio sam svaku ljudsku dušu kao Saru svezanu Asmodejem. Zato sam dobio želju za oslobađanjem tih duša.
„Možda sada misliš: Ja nisam ni za što!…“
Ponekad čovjeku nije dano upotrebljavati talente na način na koji si je isplanirao. Ipak, ako ih je dobio, oni sigurno nečemu služe. Treba vidjeti kako ih upotrijebiti. Jedna izuzetna žena mi je priznala: „Sjećam se kako sam i sama vapila Bogu pitajući ga zašto je ulio u moje srce toliko ljubavi, strpljenja itd., osobine koje su idealne za osnivanje obitelji, i još onu najdublju čežnju za obitelji. Pitala sam ga zašto mi je to dao kada mi ne dopušta da to ostvarim. Ali pokazao mi je sljedeće: ako se moj život ‘posložio’ tako da nisam osnovala obitelj, onda ove osobine mogu koristiti na drugačiji način. I počeo je na moj put stavljati svoju djecu koja su bila potrebita ljubavi jer je nisu doživjela. Znači da Bog može dobro upotrijebiti čak i ono čemu je ostvarenje onemogućeno. Čak i ako se naš poziv iz nekog razloga djelomično ne ostvari, treba uvijek imati na umu da postoji konačni poziv – spasenje. To je golema utjeha, jer tada nema situacije koju ne bismo mogli upotrijebiti.”
Ima, također, mnogo mladih ljudi koji ne znaju kako upotrijebiti svoje talente, a često im njihovo ostvarenje mogu onemogućiti drugi (npr. roditelji). Treba se uzdati da će nas Bog izbaviti iz tih ograničenja – čak i ako je za to potrebno puno vremena. Možda sada misliš: Ja nisam ni za što! To nije istina, jednostavno još ne znaš za što si stvoren, još nisi otkrio za što si pozvan, još nisi čuo glas anđela. Ili te je blokirao strah – strah nije nešto nenormalno. Hrabrost nije nedostatak straha, nego njegova pobjeda. Ne možemo živjeti izbjegavajući sve što búdi strah. Trebamo se češće prihvaćati onoga što ne znamo, i u čemu se osjećamo nesposobni, nego stalno raditi jedno te isto. Hrabrost je strah koji nam služi za razvoj; strah je hrabrost od koje smo odustali.
Ulomak iz knjige „Dom u Bogu” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Dom u Bogu”
Bedaci, životno nesposobni, naivni, nespretnjakovići sudbine, to je naša istinita verzija. Oni što obično misle da nisu sposobni ni za što – sposobni su za Nebo, jer ako na zemlji ne odgovaraju ničemu, očito nisu „s te zemlje”. Nadaju mu se oni koji se u životu ne nadaju više ničemu! Kako je to pravedno da se Bog sjeća onih koje su drugi zaboravili. (…)
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
