Osobni razvoj

TALENTI, VIZIJA I VJERA

Talente treba iskopati i razvijati. To je smisao života Čovjek je velik samo po svojim vizijama, po onome u što vjeruje i kamo ide, a ne po onome što već ima...

Talente treba iskopati i razvijati. To je smisao života

Foto: Shutterstock


 

Kreativnost je čovjekova stalna potreba da svestrano razvija sebe, stvara nove oblike postojanja u prirodi, da istražuje zakonitosti svijeta oko sebe, da sebe usavršava i da vječito hoda. Čovjek se nalazi u prostoru i vremenu. Okovan je prostorima i vremenima. No, prostor je nešto što se stalno mijenja, uvijek ulaziš u nove i nove prostore i vremena koja stalno jure bez zaustavljanja. Ako čovjek miruje, ako ne napreduje, ako se ne razvija, ako ne stvara nešto novo oko sebe, onda osjeća da je izgubio i prostor i vrijeme, tada je izgubio sebe i nije ostvario zadaću koja je on sam sebi. Tako nastaju frustracije, nastaje osjećaj bespomoćnosti i krivice da čovjek nije učinio ono što je trebao, da nije postao ono što je mogao, čovjek koji nije kreativan, koji nije stalno u tijeku događaja, koji stalno ne misli nove misli, koji nije uvijek drukčiji, koji ne gleda ispred sebe, koji nema ideala za kojim ide, frustrira se prije ili kasnije, osjeti grižnju savjesti, muku besmisla, frustracija, depresija i napokon suicidalnih misli. Čovjek je u biti razvoj. On nije onaj koji jest, nego onaj koji može biti. On je bezgraničan u svojoj duhovnoj dimenziji i stoga nikad ne može stati u svome razvoju, uvijek može biti savršeniji, bolji.

Bit čovjeka je razvoj, stvaralaštvo, stvaranje novih oblika, novih ideja, novih vizija, novih ideala, novih koraka i putova

Razna su područja kreativnosti. Jedni su kreativniji u svijetu izvan sebe, tehnici, u znanosti, u kulturi, u poljoprivredi, na svojem radnom mjestu, u kući i drugdje. Drugi pak rade na antropološkom području, žele usavršiti i izgraditi čovjeka. Treći, međutim rade na sebi izgrađujući se kao intelektualci, kao moralne  osobe, ili izgrađujući sebe kao vrhunske ljude. I kad ne možemo napraviti ništa izvan sebe, možemo u sebi. Kad nas i bolest zahvati i nemoć da išta učinimo da spasimo vlastiti život, i tada možemo učiniti na sebi da pobijedimo i smrt i bolest upravo time da je shvaćamo kao izazov kao nov način egzistiranja. Dakle čovjek nije kreativan da bi radio nešto samo izvan sebe, nego on jest kreativnost. Bit čovjeka je razvoj, stvaralaštvo, stvaranje novih oblika, novih ideja, novih vizija, novih ideala, novih koraka i putova. Čovjekova su kreativnost talenti koji su čovjeku urođeni i u kojima on  ostvaruje svoje specifično, originalno djelovanje, daje  time svijetu nešto što nema, a samo on to može dati. Talenti su čovjekov smisao. Ako ih se zanemari ili zakopa, čovjeka zahvate depresija, strah, osjećaj krivnje, podložan je ovisnostima i suicidalnim mislima. Talente treba iskopati i razvijati. To je smisao života.

Vjera je projekt koji ti pokazuje što oko sebe možeš učiniti i kako ćeš sve to ostvariti

Da bi se čovjek mogao svestrano razvijati, a i razvijati svijet, nužno mu je da zna iza sebe ostavljati ono što je već postigao, a ići neprestano za onim što može postići. Čovjek se treba znati odricati onoga što jest i što ima kako bi mogao poći za onim što još nije, a treba biti i što još nema, a može imati. Bez askeze, bez odricanja, bez toga da kida lance koji ga vežu s  prošlošću, sa stvarima koje je postigao, s nekim uspjesima kojima se pokušava hvaliti i gledati u svoje zasluge ordene, te tako neprestano osvajati nove svjetove, živote, sebe, čovjek je besmislen. Istodobno pokraj toga da lomi okove s prošlošću i sa stvarima oko sebe, da se stalno oprašta s onime što jest i što ima, on mora imati još nešto, a to je vjera. Vjera je projekt samoga sebe, to je vizija što bi trebao postati i kojim putem ići da se to postigne. Vjera je projekt koji ti pokazuje što oko sebe možeš učiniti i kako ćeš sve to ostvariti. Vjera je zato uvijek čovjek u projektu, čovjek koji se propinje prema naprijed, to je čovjek koji se oslobađa prošlosti i osvaja budućnost. Bez te vjere čovjek ostaje rob i sužanj prošlosti, žalostan promatrač onoga što je postigao, i tužan nemoćnik da pođe dalje.

Kad liježeš, imaj uvijek viziju zdravlja, oslobođenja, mira, nove kreativnosti

On počne optuživati druge što ga ne hvale zbog njegovih uspjeha u društvu i u svojem životu, a zaboravlja da nije važno što si ostvario, nego što još želiš ostvariti. Čovjek je velik samo po svojim vizijama, po onome u što vjeruje i kamo ide, a ne po onome što već ima. Jer ono što imaš, to je na neki način već izgubljeno, to je prošlo, to su oblici materijalni ili neki drugi koji polako nestaju, lome se, kidaju. Međutim, ono po čemu sve to iz prošlosti ostaje vječno jest sam čovjek, on i njegova memorija, njegove vizije koje iz te memorije idu dalje u ostvarivanje novih projekata, idu za novim idealima. Možemo dakle mirno reći da je kreativnost bit čovjeka. Dok si budan, misli na nove i nove stvari koje možeš učiniti, i kad nemaš što raditi, pronađi si neki posao, nešto što ćeš učiniti drukčije, promijeniti namještaj u svojoj kući, nešto drukčije smjestiti. I kad spavaš, imaj hrabrosti imati dobre snove, sanjati sne koji će te povesti naprijed, dopusti si da se i u snu liječi tvoja duša, tvoja psiha i čitavo tvoje biće. Kad liježeš, imaj uvijek viziju zdravlja, oslobođenja, mira, nove kreativnosti. Čovjek je dakle uvijek kreativan jer kreativnost, rekoh, to je čovjek sam.

Ulomak iz knjige „Hagioterapijska antropologija” autora prof. Tomislava Ivančića.

Naslove Tomislava Ivančića možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh