Foto: Pixabay

Što je to obraćenje? »Pokajite se i obratite, da se izbrišu grijesi vaši.« (Dj 3, 19) »Ako se ne obratite, svi ćete (tako) propasti!« (Lk 13, 3) Izdvojio sam samo dva biblijska citata, između mnogih. Obraćenje je temelj adventa i korizme, svake svete ispovijedi, uvjet je da bi dobra djela vjernika bila dobra, znak je u bolestima i trpljenjima, misao je koja bi nas trebala barem nakratko dnevno zaokupiti, srž je naših (večernjih) ispita savjesti. Upravo tom rečenicom/pozivom Gospodin Isus započinje svoj javni nastup: »Obratite se, približilo vam se kraljevstvo Božje.« (Mt 3, 2)

Postoji nekoliko vrsta obraćenja i nekoliko varijanta ili nijansa koje obilježavaju obraćenje: netko se obrati s islama na kršćanstvo; netko se obrati iz ovisnosti, pa umjesto droge i kocke ili alkohola slavi Boga i živi Bogom; netko se obraća zbog straha i panike (od pakla i paklenih), a netko možda obraćenje traži i nalazi svakog dana, kao vjernik. E, u tom grmu leži zec.

Krste djecu, primaju svećenika na blagoslov obitelji, kumuju, upisuju svoje na vjeronauk, hodočaste Majci Božjoj, uplaćuju misne nakane za pokojne. No kad se »dogodilo dijete«, beskompromisno zahtijevaju njegovo okrutno usmrćenje

Pozivajući se na primjer s početka poglavlja, dodao bih da su roditelji, prijatelji, poznanici, kumovi, profesori i liječnici mlade trudnice, svi odreda (kako razabirem iz razgovora) nominalno – katolici. Krste djecu, primaju svećenika na blagoslov obitelji, kumuju, upisuju svoje na vjeronauk, hodočaste Majci Božjoj, uplaćuju misne nakane za pokojne. No kad se »dogodilo dijete«, beskompromisno zahtijevaju njegovo okrutno usmrćenje, bespogovorno traže smrtnu kaznu za nevinoga. To je činjenica, ne osuda. Jesu li ikada čuli evanđelje?!

Vjerojatno zato Gospodin dopušta i nekomu neke teške bolesti ili tragedije ili kakvo drugo zlo: da bi potaknuo duše na obraćenje, duše koje bi možda vječno patile zbog tvrdoće svojih srdaca

Je li naš Nebeski Otac dopustio to začeće i trudnoću da bi se, kako slušamo o prikazanju Malog Isusa u Hramu u poruci njegovoj majci, razotkrile misli: »Blagoslovljeno nam sve po spisku i nakane ljudskih srdaca«? Sklon sam vjerovati da je tako, da je Bog dopustio taj njima neplaniran i šokantan događaj da bi iznio na vidjelo što se zapravo i uistinu nalazi u njihovim srcima. A nalazi se smrt, bez obzira na krasnu šminku. Možemo mudrovati, analizirati, diskutirati, ali nakraju opet dolazimo na početak: u njihovim je srcima smrt. Vjerojatno zato Gospodin dopušta i nekomu neke teške bolesti ili tragedije ili kakvo drugo zlo: da bi potaknuo duše na obraćenje, duše koje bi možda vječno patile zbog tvrdoće svojih srdaca.
Dopušta i zbog obraćenja drugih, bliskih tim patnicima.

… svi smo, ponavljam, svi smo pozvani na obraćenje. Svi mi, i ti i ja

Ne kažem da to vrijedi za svaki slučaj, jer, u konačnici, svaka je patnja misterij i nema savršena odgovora na boli koje moramo proći. Mistici su, ipak, prihvaćali boli čak s radošću, čak su odbijali i molitvu za ozdravljenje, razumjeli su duhovne stvarnosti koje mi ne razumijemo. Nekad je patnja i milost i dar. A nekad je posljedica prokletstva i grijeha. Kako bilo da bilo, svi smo, ponavljam, svi smo pozvani na obraćenje. Svi mi, i ti i ja.

Iz knjige „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.