Svjedočanstva

NAJSRETNIJI LJUDI NA SVIJETU

Kada sam počela čitati knjigu, osjetila sam da je tekst živ i znala da će utjecati na mene… Dok je ova djevojka čitala „Najsretnije ljude na svijetu”, doživjela je nekoliko nevjerojatnih podudarnosti s onime što se događa u knjizi!

„Ta knjiga je živa!”

Foto: Shutterstock


Zaklopila sam knjigu smijući se onome što sam upravo pročitala…

Moja je prijateljica nedavno pročitala Najsretnije ljude na svijetu i oduševila se. To ju je potaknulo da kupi još jednu knjigu i pokloni ju meni. U posveti mi je zaželjela da mi bude na blagoslov i snaga na životnom putu. Ono što mi se događalo poslije, dok sam čitala knjigu, bilo je upravo to…

Toga vikenda, nakon susreta s prijateljicom, morala sam se vratiti kući u Zagreb ranije nego što sam planirala jer mi je brat javio da je bolestan. Nije mi bilo drago što moram poći jer smo se to popodne prijateljica i ja zaista lijepo družile razgovarajući o životnim pitanjima, našim ljubavnim vezama i planovima… Ali što se mora, mora se.

Knjigu sam počela čitati odmah čim sam sjela u vlak i uskoro sam se potpuno udubila u njezin tako poseban sadržaj, svijet Božje prisutnosti i znakova… Osjetila sam da je taj tekst živ i znala da će utjecati na mene.

Potpuno uživljena u knjigu, stigla sam na cilj upravo na dijelu u kojem se glavni lik, Demos, sprema zaručiti svoju odabranicu. Zaklopila sam knjigu smijući se onome što sam upravo pročitala: Demos se prije polaska k Roseinoj kući toliko sređivao da ga je otac upitao: „Što to radiš? Želiš li biti ljepši od Rose?” (ha-ha)

Hoćeš li se udati za mene?!

Izašla sam iz vlaka i uzela taksi kako bih što prije došla do bolesnoga brata. A kad sam došla pred stan, nisam mogla vjerovati što vidim – pred vratima, pored svoga parkiranog bicikla, čekao me je moj dečko.

Začuđena, upitala sam ga što tu radi jer živi sto kilometara daleko od Zagreba, a bila sam mu spomenula da ću se toga dana vratiti kasno navečer, nisam mu spominjala da ću doći ranije, popodne.

Dogodilo se sljedeće: brat nije bio bolestan, nego je to ‘smislio’ kako bih ranije došla kući… Moj je dečko prešao sve te kilometre biciklom da bi me primio za ruku i izgovorio riječi koje nisam mogla ni upamtiti koliko sam bila uzbuđena i iznenađena. Na kraju mi je pružio prsten i pitao me želim li se udati za njega!

Još uvijek pod dojmom te ‘podudarnosti’, nakon dva sam dana svjedočila drugoj! I ona je bila vezana za Najsretnije ljude

Želimo da Ti budeš prvi

Moja je želja od početka bila, nakon što me dečko zaruči, pokloniti mu simboličan zaručnički prsten, onaj s ispisanim Očenašem. To sam i učinila na našem idućem susretu.

Dok je sada on bio iznenađen, podsjetila sam ga na njegovu želju koju je izrazio odmah na početku kada smo razgovarali o tome da želimo biti zajedno: rekao je da želi da između nas uvijek bude Bog – da mu On bude na prvom mjestu a ja na drugom. To sam htjela i ja.

Na povratku u Zagreb, ponovno sam u vlaku čitala Najsretnije ljude. Ovaj me se put snažno dojmio dio u kojem se opisuje kako Demos moli i iskreno priznaje Bogu, naglas pred svojom suprugom, da je do sada na prvome mjestu u njegovu srcu bila obitelj. Sada Mu je rekao: „Želim da Ti budeš prvi”…!

Prema novoj pustolovini

Nekoliko dana poslije otputovala sam na poslovni put avionom. Knjiga mi je opet bila u rukama. Uskoro je suputnik koji je sjedio do mene započeo razgovor spomenuvši mi usput da je i on, prije mnogo godina, pročitao Najsretnije ljude na svijetu…!

Kad sam se avionom vraćala kući, čitala sam sâm završetak knjige. A tekst me ‘popratio’ i u tome! Naime, na samom kraju knjige glavni likovi slijeću avionom; i dok Rose sakuplja njihove stvari, pita Demosa: „Jesi li spreman?“ „Spreman sam, Rose!“ odgovorio je on misleći na iduću zajedničku pustolovinu koju im je pripremio Duh Sveti. S njima sam i ja razmišljala o istom…

Vjerujem da tu leži tajna ispunjenog života!

Dečko i ja zaručili smo se nakon četiri godine poznanstva i mjesec i pol veze. Naša veza bila je popraćena tolikim znakovima, „podudarnostima”, da se osjećamo beskrajno blagoslovljeni Božjom milosti i njegovom prisutnošću.

Knjiga Najsretniji ljudi na svijetu bila mi je tih dana dragocjena potvrda da smo na pravom putu. Sada se osjećam ohrabrenom i dalje slijediti Božji glas – Duha Svetoga koji me je već nekoliko puta tijekom posljednjih godina jasno usmjeravao na putu.

Sve je počelo snažnim trenutkom u kojem sam doživjela osoban susret s Gospodinom: spoznala sam tada i iskreno se pokajala za svoju mlakosti u vjeri koju sam primila od roditelja i koja dotad u meni nije bila živa. Otada mi je život poprimio veću kvalitetu i usmjerio se prema Bogu i Duh Sveti me nakon toga vodio u još toliko toga… Ali o tome neki drugi put.

Knjiga mi je pomogla da jasno vidim kako nam Bog progovara kroz pisanu Riječ, u našoj najdubljoj nutrini i kroz druge ljude, kako bi nam pokazao i usmjerio nas prema svome prekrasnom naumu koji ima za svakoga od nas, upravo kako piše u knjizi na stranici 117:

„Bog za svakog svojeg slugu ima poseban dar, neku naročitu sposobnost koju treba upotrijebiti za njegovo kraljevstvo. Vjerujem da ćemo, ukoliko nađemo taj dar – i koristimo ga, biti najsretniji ljudi na svijetu. Ako u tome promašimo, bez obzira kako izvanredne stvari činili, bit ćemo potpuno bijedni.”

Vjerujem da tu leži tajna ispunjenog života. Predajem se Njegovoj providnosti i jedva čekam da vidim Njegov naum koji ima za moga zaručnika i mene. Radujem se budućnosti!

Posvjedočila: N. N. (Podaci poznati uredništvu)

 

Više o knjizi „Najsretniji ljudi na svijetu” možete saznati ovdje.

O knjizi „Najsretniji ljudi na svijetu“

Ovo je istinita priča o poslovnome čovjeku koja je snažno motivirala laike širom svijeta da se organiziraju i uključe u evangelizaciju!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh