Foto: Shutterstock
Koja je prva riječ kojom se je Krist pojavio na zemlji? U kojoj je životni program Kristov, misija Kristova na zemlji? To je ona riječ, koja se u tihoj noći čula nad slamnatom kolijevkom Božjeg Čeda: „Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje“. Došao je da slavi Oca i da ljudima dade mir. To je jedina svrha Kristova zemaljskoga života. I posljednja riječ Kristova bit će slava i mir. Na zadnjoj večeri u svome velikom oprosnom govoru rekao je: „Oče, Ja sam Te proslavio na zemlji; djelo sam izvršio, koje si mi dao da učinim“ (Iv 17,4). A malo prije rekao je: „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam, ne dajem vam kao što svijet daje“ (Iv 14,27).
Mir je onaj dar, koji on ostavlja svojim apostolima. Mir je dar koji ostavlja svojim učenicima. Mir je dar koji ostavlja i daje svojima dok bude Crkve i čovječanstva… Mir je znak, po kojem bi se morali prepoznavati kršćani… Što je mir? Ne, nije mir o kojemu govori Isus, onaj vanjski mir koji je u samoći i šutnji. Šutnja i samoća samo pogoduju miru, to su sredstva za očuvanje mira. Mir, to je nutarnje stanje duše koja se tako izgubila u Božjem naručju, da je više ništa ne može trajno uznemiriti. To je onaj mir, o kojemu kaže sveti Augustin: „Nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri, o Bože“.
To je onaj mir koji se postizava ponovnim nutarnjim rođenjem, o kojemu je Isus govorio Nikodemu… To je onaj mir, koji iz Boga izlazi i koji je zapravo Bog sam. Sv. Pavao to i kaže: „Jer je On (Isus) mir naš“ (Ef 2,13). A u Starom zavjetu Izaija zove Isusa – Knezom mira (Iz 9,6). Taj mir je Bog u duši, Krist Isus u duši. I zato je prvi preduvjet za mir, potpuni mir – vjera. Vjera u Krista „Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Isusu Kristu i Gospodinu našemu“ (Rim 5,1). Ali ta vjera, koja je uvjet mira, nije samo naša spoznaja o Bogu ili osjećaj pripadnosti Bogu. Potrebna su i djela po vjeri. Potrebno je potpuno predanje po vjeri. Potpuno i u svemu…
Duboko u srcu duše koja ljubi Boga grad je mira i ništa nas, ako smo uz Boga, ne može pokolebati. Ni osamljenost, ni odvraćanje ljudi od nas. Ta zar nije kraj nas najbolji Prijatelj? Ni grijesi prošlosti. Ta zar nije uz nas milosrdni Samaritanac. Ni naše sadašnje slabosti i nedosljednosti. Ta zar nemamo najboljeg Učitelja koji će nas strpljivo i opet i opet podnositi? Ni naše eventualne teške zablude i padovi, ta zar naš Kralj nije i dobar Pastir. I tako bismo mogli dugo nabrajati…
(18.10.1952.)
Ulomak iz knjige Isus Krist! On i samo On, i uvijek On Marice Stanković.
Izdavač: Teovizija.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
