Foto: Shutterstock
Posvećeni život, što je to? To je život na koji Bog poziva i u kojemu je prostor za djelovanje Duha Svetoga. On se želi posve staviti na službu Bogu. To ne ide samo po sebi, automatski, jednostavno pritiskom na gumb. Ne. To je dugi put Božje pratnje i prijateljstva. Bog ne zatire ništa od onoga što mi jesmo. Ipak, on želi nešto činiti zajedno s nama. On nam želi pomoći da budemo njegova djeca, da bismo mogli svoju ljubav, sve svoje snage i sposobnosti, založiti u ljubav prema njemu i ljudima. Ja sam iz Rumunjske i živim već trinaest godina u Švicarskoj. U Družbu sestara svetoga Augustina ušla sam 2001. godine. Imala sam 32 godine i željela sam evangelizirati putem medija. Dotada sam radila dvije godine kao laikinja na misijskoj postaji tih sestara u Togou.
Božji dodir
Moj je poziv u posvećeni život počeo 1986. godine u vremenu komunizma. S 18 godina osjetila sam dah milosti Božje koji je na meni ostavio svoje tragove. Bilo je vrijeme stroge diktature. Svoj sam život prihvatila kao tihu žrtvu molitve i ljubavi. Sve je moralo biti u tajnosti jer komunistički režim nije trpio ništa vjerskoga u javnosti. Bojala sam se i znala sam ujedno: Gospodin je ovdje. Moje zajedništvo s Bogom bilo je iznutra snažno, a prema van jedva zamjetljivo. Od početka mojega redovničkog života razumjela sam da život u zajednici ima presudno značenje. Svaki je dan za mene škola služenja i izazov da zajedno budemo narod Božji. Kod mene ima još dodatnih teškoća. Ne znam dobro jezik, ne mogu se pohvaliti školom, nemam sva politička prava kao Švicarke i Švicarci itd. Moje me prilike čine solidarnom sa svim migranticama i migrantima na cijelom svijetu. One mi pomažu da se žrtvujem u službi drugima. Važna je osoba, a ne mnoge sporedne stvari.
Isusova riječ: «Ja sam medu vama kao poslužitelj» – uvijek me iznova obuzima i daje mi snagu da nastavim biti na tom putu…
Svjedočanstvo iz knjige „Ljubiti znači sve dati“.
Izdavač: La Vie Consacree.
Priredila Gabriela Jurković
