Foto: Shutterstock
Susreo sam se s jednom mladom ženom koja je došla do mene sva izvan sebe od očaja, i to čak u zlobnom očaju, jer je bila u vezi s četiri muškarca za redom. Sad se sjetite Evanđelja, četvorica su nosila paralitičara. Ona je imala četvoricu muškaraca s kojima je ušla u dosta grješne odnose i svaki put joj se činilo da je taj odnos ljubav. Planirala je s njima budućnost, zamišljala je to prilično savršeno, ali ju je svaki od tih muškaraca u određenom trenutku ostavio ili se nekako čudno, neprirodno i dosta bolno prekinuo taj odnos. I na kraju se ta žena počela jako bojati veza.
Muškarci su je ostavljali ili je sama bježala od njih, jer s njima nije mogla živjeti budući da nijedan od njih nije mogao podnijeti teret njene osobnosti
Bojala se da će sljedeća veza, peta, šesta, možda sedma, završiti na isti način. Nešto se zatvorilo u njenom srcu. Prestala je vjerovati u mogućnost ostvarenja svoga sna. Postala je toliko oprezna da se bojala riskirati sa sljedećom vezom, a istovremeno je jako žudjela za tim. Živjela je sama, paralizirana strahovima koji se tiču budućnosti. Pa-ra-li-zi-ra-na. Kao paralitičar, samo duhovno. Muškarci su je ostavljali ili je sama bježala od njih, jer s njima nije mogla živjeti budući da nijedan od njih nije mogao podnijeti teret njene osobnosti. Nemoguće romanse su propadale, dovodeći je do paralize srca, straha pred sljedećim poznanstvom s muškarcem. Pogrješka te žene je bila u tome da je imala pogrješnu predodžbu ljubavi. Mislila je da su muškarci tu samo zato da se na njih osloni i prebaci cijeli teret vlastitog postojanja, sa svim svojim dvojbama, potrebama, željama.
Nijedan čovjek nema snage nositi nas na rukama cijeli svoj život. Isus je sposoban nositi svakoga od nas. Govoreći drukčije, on može podnijeti svakoga od nas. Da kažem to još drukčije, samo nas on, Sin Božji, može nositi na rukama, i to do kraja
Objesiti svojih nekoliko desetaka kilograma na njegova leđa pa neka me sve do smrti, do groblja, nosi na rukama. Nije tražila oslonac u Bogu, već u muškarcu iako je bila religiozna. A jako je važno na koga se oslanjamo. Može se reći da je taj grijeh bio jedna vrsta bogohuljenja. Nijedan čovjek nema snage nositi nas na rukama cijeli svoj život. Pa čak i ljubljeni muž može nositi svoju suprugu tek nekoliko koraka i kada bih pitao muževe koji sjede pored svojih žena mogu li na rukama iz crkve iznijeti svoje supruge, mislim da nijedan ne bi rekao da može. I u životu je tako, samo što je Isus na rukama nosio križ, braćo i sestre, i samo Isus nije imao padove. A da, zapravo je pao tri puta, ali je nosio svoj križ do smrti. Ja mislim da smo mi taj križ za njega i on nam na toj slici križnog puta pokazuje da je sposoban nositi svakoga od nas. Govoreći drukčije, on može podnijeti svakoga od nas. Da kažem to još drukčije, samo nas on, Sin Božji, može nositi na rukama, i to do kraja.
Iz knjige „Kako zavoljeti svoj život” autora o. Augustyn Pelanowski, OSPPE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
