Foto: Shutterstock
Prošle subote, 30. lipnja, bila sam kod Vas na susretu u Dugom Selu. Dolazim već godinama, ali nikad nisam došla s molitvom da moj život bude volja Očeva, a ne moja. No u subotu sam to rekla.
Iako je gužva, ja sam mirna…
Na molitvi sam zamolila Terezu da se pomoli za mene; da se oslobodim grijeha da moram imati sve pod kontrolom – da se oslobodim neprestanog razmišljanja o tome hoću li sve stići na poslu, hoću li se moći maksimalno posvetiti djetetu, obaviti kućanske poslove…
Danas, u ponedjeljak, je drugi dan kako živim bez opterećenja. Iako je na poslu gužva, organizacija nikakva, ja sam mirna.
„Isuse, čuvaj moju Piju!”
U subotu na nedjelju sanjala sam san koji mi ne izlazi iz misli…
Ne vidim ništa i nikoga, niti samu sebe, samo ekran na kojemu nešto kao da mjeri tlak i otkucaje srca. Vidim da otkucaji nestaju i nastaje samo crta. Pomislih: „Gotovo je, ovo je smrt.” Odjednom se nađem u nekom mračnom prostoru gdje ne vidim nikoga i ništa, samo male zrake svjetlosti – sebe ne vidim… kao da duša ide nekamo… Pomislih: „Isuse, hoćeš li me čekati…?” I onda čujem svoj glas kako viče: „Isuse, čuvaj moju Piju!” Tako mi se zove kći.
Ne mogu vam opisati taj osjećaj nemoći.
Nakon toga opet ekran i otkucaji srca. Budim se.
*
Jučer pod misom plačem… Suze samo teku… Ne znam je li to zbog molitve ili zbog sna…
Za Book.hr posvjedočila Lana (Ostali podaci poznati uredništvu)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
