SVJEDOČANSTVO S MOLITVENOG DANA: Iscijeljena sam od rana iz prošlosti Prisjetila se dana prije 15 godina, poroda svoga prvog djeteta – imala je hitan budni carski rez zbog niza bebinih dijagnoza (beba je otišla Ocu 44 sata nakon poroda). Svima je govorila kako ju je boljelo što je nije niti dodirnula. Tijekom molitve u jednome trenutku sve je nestalo, došao je mir, olakšanje, rasterećenje, „znala sam da je Gospodin nešto učinio, da me svojom milošću iscijelio. Hvala i slava Gospodinu.“

Silueta žene, sruku podignutih prema nebu, slavi Gospoda

Foto: grace21, Shutterstock

Donosimo vam svjedočanstvo naše čitateljice koja je iscijeljena od rana iz prošlosti na Molitvenome danu Biblioteke Figulus: Primi vjerom u Slavonskome Brodu. Osjetila je Duha Svetoga kako silazi na nju tijekom slavljeničkih pjesama. Za vrijeme molitve prisjetila se dana prije 15 godina, poroda svoga prvog djeteta – imala je hitan budni carski rez zbog niza bebinih dijagnoza (beba je otišla Ocu 44 sata nakon poroda). Svima je govorila kako ju je boljelo što je nije niti dodirnula. U trenutku sve je nestalo, došao je mir, olakšanje, rasterećenje.

Njezino svjedočanstvo prenosimo u cijelosti.

„Željela bih posvjedočiti kako mi je Gospodin iscijelio rane prošlosti, nešto što sam ja mislila da je „riješeno“.

S velikom sam radošću čekala Molitveni dan „Biblioteke Figulus“ Primi vjerom u Slavonskome Brodu.

Čim je počelo slavljenje, Duh Sveti se spustio na mene

Zahvaljujući bratu u Kristu Josipu Kadiću, Kristofore pratim više od deset godina. Svaki mjesec smo išle u Osijek na susrete i duhovno se punile, plakale, čistile se… Na Molitveni dan sam došla sa sestrama u Kristu Srca su nam bila nevjerojatno radosna, a i jedva smo čekale svjedočanstva Francesca i Daniele Vaiasuso. Čim je počelo slavljenje, Duh Sveti se spustio na mene i nježno me milovao po glavi, ramenima i žario mi dlanove. Uživala sam u njemu!

…svi mi imamo nekoga koga smo izgubili

Po programu je na red došla molitva Josipa Lončara. Nekoliko puta sam u molitvi na drugim duhovnim susretima čula riječi …svi mi imamo nekoga koga smo izgubili, ali nisam imala nikakve reakcije. Nakon što je to rekao ovaj put, Gospodin me vratio 15 godina u prošlost, vidjela sam sve jasno kao dan. Dan poroda našega prvog djeteta, naše Marije (ime po zagovoru Kraljice Mira u Međugorju). Počela sam silno plakati. Vidim sve kako je bilo, zeleni zastor, vrši se hitan budni carski rez zbog niza bebinih dijagnoza. Kada su me porodili, sestra je s njom zastala na nekoliko sekundi da ju vidim i okrenula se da ju odnese.

Iz 53,5
Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

Tada sam počela pružati desnu ruku da ju dodirnem, uporno sam ju pružala. Imala sam osjećaj da ću pasti sa stola, ali otišla je. Počela sam još jače plakati, tresti se i drhtati. Najednom, dolazi na srce (Marija je otišla Ocu 44 sata nakon poroda); svima sam govorila kako ju nisam dodirnula. Zašto mi sestra nije rekla da stavim ruku u inkubator, zašto? Godinama me to progonilo, zamišljala sam taj trenutak kako ju dodirujem. Počela sam se tješiti kako je razlog što nisam zbog njene reanimacije odmah nakon poroda. A dirala sam ju i srcem… Ali… nedostajao mi je taj fizički kontakt. U jednome trenutku (tijekom molitve) sve je nestalo, došao je mir, olakšanje, rasterećenje; znala sam da je Gospodin nešto učinio, da me svojom milošću iscijelio. Hvala i slava Gospodinu. Isus je živ! Aleluja!“, navodi.

Za Book.hr svjedoči N. N. (Podaci poznati uredništvu)

Priredila A. P.