Foto: Shutterstock
Zovem se Borna i imam 30 godina. Želio bih s vama podijeliti milosti koje sam dobio preko Kristofora.
Odgojen sam u tradicionalnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji. Što se tiče vjere, taj tradicionalni odgoj temeljio se isključivo na ‘odrađivanju’ molitava i misa, tako da Boga zapravo nisam poznavao. Moj najbolji prijatelj Matija 2007. godine doživio je obraćenje i krenuo je na susrete jedne molitvene zajednice. Nagovarao je i mene da idem s njim. Neke mi se promjene na njemu nisu svidjele, pa se nisam želio približavati vjerskim zajednicama, bojeći se da ne završim kao on.
Početak obraćenja
Tri godine poslije, na svadbi spomenutog prijatelja, upoznao sam Matu koji me je oduševio svojom ‘normalnošću’. Pio je pivo i djelovao prilično veselo, što je meni bilo pozitivno i važno vidjeti da ima i takvih ljudi u zajednicama. Mate je praktični vjernik, aktivan u jednoj molitvenoj zajednici. Te smo se večeri kroz razgovor sprijateljili. Dovoljna je bila jedna njegova rečenica da mu obećam da ću doći na sljedeći susret. Nedugo nakon toga, postao sam aktivan u crkvi. Vjeronauk, zajednice, duhovne obnove, čitanje Biblije, sakramentalni život, klanjanja, evangelizacija drugih, postaju dio moje svakodnevice. Nažalost upravo u tim vremenima doživljavam najteže trenutke svoga života, a moja tradicionalna tvrdoglavost nije mi dopuštala ‘srušiti’ zidove koje sam izgradio. Smatrao sam se pravednim i moralo je biti po mome. Time je počeo moj pad. Hrvao sam se i borio opstati svojim snagama, ali životne prilike bile su prejake. Svaki dio mog života se raspadao, a za sve sam krivio Boga.
Bila je 2012. godina. Osjećao sam se povrijeđen i odbačen, a sva moja tuga pretvorila se u mržnju. Želio sam se osvetiti Bogu za sve zlo koje me snašlo u životu. Smatrajući se pravednim sinom iz prispodobe koju sam prezirao oduvijek, smatrajući ju nepravednom, odlučio sam postati ‘mlađi’ sin. Prestao sam ići u crkvu, pobacao nabožne predmete iz sobe, počeo psovati Boga, ići češće u noćne izlaske, bezobrazno se nabacivati djevojkama i još mnoge stvari. Rušio sam sve svoje vjerske i moralne zakone koje sam do tada imao. Kruna moje osvete bila je izgubiti djevičanstvo koje sam do tada čuvao za svoju buduću ženu i to na najnemoralnije načine, što sam i učinio. Kako su mjeseci prolazili, bio sam prividno zadovoljniji, ali mi je moj Otac previše nedostajao. Jednostavno sam znao da ne mogu bez njega živjeti, i želio sam se vratiti, ali bi me Sotona svaki put podsjetio „što mi je to Bog sve učinio”, te to nisam nikako mogao učiniti.
Susret s Kristoforima
U siječnju 2014. godine nekako sam uspio doći na duhovnu obnovu koju su vodili Kristofori. Riječi Josipa Lončara utjecale su na mene i potpuno promijenile moj doživljaj Boga. Shvatio sam da sam oduvijek vjerovao u Boga, ali nikad u Boga kao Oca. I upravo su mi ga takvog Kristofori uspjeli približiti. Oca koji mi nije zagorčavao i ne zagorčava mi život, već naprotiv – nije htio da mi se dogode loše stvari, nego je štoviše plakao zajedno sa mnom u mojim mukama.
Ta me je spoznaja vratila u Crkvu i to na skroz drugačiji način. Moje je srce postalo otvoreno za Boga i sve ono što On želi za mene. Mogao sam priznati da sam grešan i nepravedan, da ne zaslužujem ništa što mi je Bog dao, te da sam njegovo dijete. Naglo su se srušili svi moji tradicionalni i loše izgrađeni temelji, te su se formirali novi i ispravniji. Odlučio sam opet živjeti čistoću kao prije. Međutim, nakon toga uslijedio je pad i totalni šok. Kroz život sam se uvijek smatrao ‘moralnom ikonom’, i sve odluke koje sam donosio bile su čvrste i konačne. Nisam mogao vjerovati da nemam snage oduprijeti se bludu. Tada sam zapravo shvatio da moje djevičanstvo nije bio čuvao moj ponos i čvrsta odluka, nego sama Božja milost.
Oslobođenje od pornografije
Na spomenutoj obnovi, u veljači ili u ožujku 2014. godine, po riječima spoznaje, doživio sam potpuno i naglo oslobođenje od grijeha pornografije, koji me bio zarobio. Više od deset godina gledao sam pornografske filmove, jedan do dva sata svaki dan. Iako sam često tražio Gospodina da me oslobodi toga ropstva, taj dan me „shvatio ozbiljno”. Kada je Josip izgovorio da više mladih ljudi doživljava oslobođenje od pornografije, nisam ništa posebno doživio pa nisam mislio da sam jedan od njih. Dan poslije otvorio sam već standardne stranice na Internetu, no odmah sam primijetio da je nešto drugačije, da nemam onu želju koju sam imao prije.
Tri godine živio sam slobodan od pornografije, ne imajući ni najmanju napast. Nažalost, suočen s prvom kušnjom, pokleknuo sam, i onda sam se uplašio da sam se vratio u staro ropstvo, zbog osjećaja krivnje koji mi se javio. Bog me je očuvao od starog ropstva, no danas se ipak moram truditi i svojim snagama kako ne bih pao U travnju 2014. godine (na blagdan Božjeg milosrđa), na duhovnoj obnovi Kristofora, doživio sam krštenje u Duhu. Iako tada nisam znao što mi se događa, čim je krenulo slavljenje plakao sam 15 minuta. Molitva još nije ni započela, a ja se nisam mogao prestati smijati punih 15 minuta. U isto sam vrijeme plakao i smijao se toliko glasno, da su me prijatelji zbunjeno gledali. U smijehu i suzama govorio sam im da ne znam što mi se događa, ali da je odlično. Na tom me susretu zaista dotaknulo nebo, jer od toga sam dana počeo služiti drugima. Počeo sam još više ‘gorjeti’ za Gospodina, te sam se u potpunosti zaljubio u Crkvu.
Zaista, danas kada čitam prispodobu o izgubljenom sinu, puno mi je jasnija nego prije. Očevu sam ljubav shvatio tek kada sam proživio obje uloge – i mlađeg i starijeg sina. On me je vjerno čekao da me primi u svoje naručje i odjene mi najljepše odijelo, potpuno nezasluženo.
Hvala mu!
Svjedoči Borna T.
