Foto: Gearstd, Shutterstock
Čitateljica je s nama podijelila svjedočanstvo onoga što je doživjela na MES-u. Tijekom molitve osjetila je kako joj Gospodin progovara, riješila se teškog tereta koji je vukla od najranijeg djetinjstva, a otkrila je kako se iza svega skrivalo puno neispovijeđenih grijeha za koje je bila odbila preuzeti odgovornost.
Njezino svjedočanstvo prenosimo u cijelosti:
Čovjek često zaboravi dobro koje je primio i prije ili poslije griješi opet
„Hvaljen Isus i Marija! Prenosim svoje svjedočanstvo s MES-a održanog 25. 2. 2024. godine. Poticaj da napišem svoje svjedočanstvo dobila sam odmah po završetku susreta, međutim, kada sam krenula pisati, još sam bila pod dojmom i nisam znala sastaviti suvislu rečenicu. Odustala sam i odlučila pričekati jer sam negdje čula da je dobro pričekati neko vrijeme nakon primanja milosti kako bi se dojmovi slegli i kako bi bilo dovoljno vremena za ‘ubiranje plodova’ iz primljene milosti te kako bi svjedočanstvo tako bilo plodonosno. Međutim, otkrila sam i da čekanje nosi sa sobom i određene opasnosti jer čovjek, nastavljajući svoj život, često zaboravi dobro koje je primio i prije ili poslije griješi opet. Iz mog iskustva, tu se počinju rađati sumnje u to je li milost zaista primljena ili je sve umišljeno u mojoj glavi te je li se molitva i živa Riječ odnosila zaista na mene ili sam i to umislila iz velike želje i potrebe. Rodi se neka vrsta straha od osude zbog lažnog svjedočenja u ovom ionako zbunjenom svijetu.
Neprijatelj laže
Međutim, čitajući svjedočanstvo druge osobe, shvatila sam da postoje ljudi koji su primili i više, a Neprijatelj im laže na isti ili sličan način. Možda je zato broj svjedočanstava tako malen u odnosu na broj čuda koji se mogao vidjeti i čuti na samom susretu. Gospodin Lončar često ističe važnost svjedočenja pa sam to nekako povezala i s ovim osobnim iskustvom.
Smatrala sam da nisam kompetentna donositi procjene o tome kako Bog djeluje
Dakle, kao i u svjedočanstvu druge osobe, također sam smatrala da nisam doživjela ništa spektakularno. Između ostalog i da nisam kompetentna donositi procjene o tome kako Bog djeluje, da je pametnije da zadržim za sebe i da nisam netko kome bi se Bog uopće htio obratiti osobno jer to ne zaslužujem, da ima boljih itd… Paralelno s tim, zanemarila sam sve dokaze koje mi je Bog dao kako bih mogla izbjeći sumnje.
Najveća bol bila je upravo zbog odbacivanja od onih koji su meni bili najbitniji i najdraži
Na susretu nisam bila već sam ga pogledala online kasnije tu večer. Za vrijeme molitve na susretu, molitelj je izgovorio: „Za jednu Anu“ i, prije nego što je nastavio, počela sam plakati. Plakala sam do oko 2 sata u noći. Dolazile su mi slike od najranijeg djetinjstva pa do danas, situacije u kojima sam bila povrijeđena, a najveća bol bila je upravo zbog odbacivanja od onih koji su meni bili najbitniji i najdraži. Sve je to pratio osjećaj neželjenosti i krivnje koji me ponekad zarobljavao do depresivnih stanja, ali i izazivao burne reakcije koje nisam bila u stanju shvatiti. Na osjećaj manje vrijednosti ukazivali su mi i drugi, ali do sada to nisam bila u stanju razumjeti. Nakon toliko godina konačno otkrivam odakle sve dolazi, u stanju sam razumjeti bolje i, najvažnije, spoznajem koja je krivnja stvarno moja, a koja nije.
Neispovijeđeni grijesi
Iza svega se skrivalo puno neispovijeđenih grijeha za koje sam odbila preuzeti odgovornost. Iskaču jedan po jedan pred očima u svako doba, a cijelo vrijeme me zbog toga prati radost, jer su moje ispovijedi od sada drugačije. U najmanju ruku iskrenije. Rezultat svega je sloboda. Neka drugačija sloboda, potpunija, ljepša od drugih.
Došlo mi je kao bljesak pred očima i šamar u isto vrijeme
Nastavak molitve bio je: „Gospodin te dodirnuo tamo gdje te najviše stid“. Dobila sam poticaj da slušam radio Mariju za ono vrijeme kada osjećam strah. Poslušala sam i odmah dobila odgovor na to što mi je Gospodin time htio reći. Došlo mi je kao bljesak pred očima i šamar u isto vrijeme. Nešto što je bilo potisnuto i zakopano duboko u meni. Dva dana kasnije bila sam na ispovijedi i skinula jedan velik teret kojeg nisam bila svjesna, a nosila sam ga još od ranog djetinjstva.
Gospodin se raduje što si konačno odlučila predati mu to što nosiš već godinama
Molitva ‘za Anu’ završila je riječima: „Gospodin se raduje što si konačno odlučila predati mu to što nosiš već godinama“.
Proces čišćenja na koji me Gospodin uporno pozivao, a ja sam tek u ovoj korizmi pristala konačno se tome posvetiti
Ranije sam spomenula dokaze koje mi je Bog dao i tu bih samo rekla da je MES počeo i završio dajući mi odgovore na sva moja pitanja koja su mi se javljala unazad dva dana, a rezultati stižu i vjerujem da će nastaviti stizati. Vjerujem da je to proces čišćenja na koji me Gospodin uporno pozivao, a ja sam tek u ovoj korizmi pristala konačno se tome posvetiti. Vjerujem i da je Gospodin blagoslovio i zato i providio. Osjećaj kada me Gospodin zazvao mojim imenom, ne može se usporediti ni s čim na ovom svijetu. Za suze koje su tekle tada, pokušavam naći prave riječi, ali ih nema.
Točno je da bez Boga ne možemo i Bogu slava i hvala na tome!
I za kraj bih dodala da borba traje i dalje, da imam još 1000 pitanja i da nisu svi problemi magično nestali, ali dok nisam primila milost, nisam imala ni sredstva kojima bi se mogli riješiti. Točno je da bez Boga ne možemo i Bogu slava i hvala na tome!
Hvala Bogu i na Vama i Božji Vam blagoslov”.
Za Book.hr svjedoči Ana T. (Podaci poznati uredništvu.)
Priredila A. P.
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
