Osobni razvoj

OTVORI SVOJE SRCE RADOSTI!

Kakvi to ljudi idu u raj?! Pročitajte u ovoj priči U svakom od nas živi neukrotiva glad za radošću... Pitanje koje bismo si trebali postaviti svaki dan glasi: Jesam li danas koga razveselio?

Svijet bi u roku od 24 sata imao drugo lice kada bi svatko dao djelić svoje radosti drugim ljudima!

U svakom od nas živi neukrotiva glad za radošću. Ona je tako elementarna kao glad za svjetlom i toplinom, za ljubavlju i zajedništvom, za hranom i pićem. Svi bismo željeli biti radosni i sretni, ali svatko shvaća pod tim nešto drugo.


Neprestano se nalazimo pred odlučujućim pitanjem: kako da postanem radostan čovjek?

Tko će dospjeti u nebesko kraljevstvo?

Jedna rabinska priča kazuje: neki je židovski rabin često išao na tržnicu. Volio se je kretati među mnoštvom ljudi, promatrati trgovce… Jednog mu se je dana u golemom metežu ljudi prikazao prorok Eli. Rabin je upitao proroka: „Kaži mi ima li među svim tim ljudima jedan jedini čovjek koji će dospjeti u nebo?” A prorok Eli je odgovorio: „Ne, nema ni jednog jedinog.”

Nakon nekog vremena na tržnicu su došla dvojica muškaraca. Tada je prorok Eli povukao rabina za rukav i rekao: „Ta će dvojica dospjeti u nebesko kraljevstvo”. Rabin je na to odmah pohitao prema toj dvojici i upitao ih: „No, kakvi ste vi to ljudi?”

Što mislite, što su mu oni odgovorili? Rekli su: „Mi smo klaunovi. Vidimo li nekoga tko je tužan, razvedrimo ga. Vidimo li dvoje ljudi koji se svađaju, pokušamo ih opet pomiriti.”

„Srce koje voli je radosno srce”

Danas često nedostaje prave radosti i prave spremnosti da se obraduje drugoga. Iako se posvuda i na različite načine nudi toliko mnogo užitka i čak luksuza, ipak se osjeća toliko malo prave radosti. Neki je poznati znanstvenik u jednom intervjuu izjavio: „Danas ima previše raznih radosti, a premalo one prave radosti!”

To je potpuno točno. Radost se ne iscrpljuje u vanjskim stvarima kao što mnogi misle. Radost ne znači samo lijepu kuću, sigurnu egzistenciju, dokolicu, dopust, drage goste, napredak, uspjeh, priznanje i ugled. Radost je komadić srca koji se poklanja s ljubavlju. „Srce koje voli je radosno srce”, kaže sveta Majka Terezija.

Iz stare Rusije potječe ova priča: „Neki invalidni, oronuli čovjek sjedio je uz rub ceste te je proseći, pružao svoju ruku prema prolaznicima. Većina se njih uopće nije obazirala na njega. Jedan jedini zastao je i rekao: „Rado bih ti nešto dao, ali upravo sam primijetio da nemam u džepu ni jednu kopjejku.”

Prosjak mu je na to dao začudni odgovor: „Ti si mi dao više od jedne kopjejke. Dao si mi komadić svoga srca!”

„Radosno raspoloženje može snijeg pretvoriti u vatru”

Svatko je od nas pozvan drugom pokloniti malo radosti, komadić neba. Na tom području može svatko biti pronalazački duh. Ili opreznije formulirano: svatko bi u tome trebao postati genij. Priređivati drugima radost važno je upravo u današnje vrijeme kada mnogi pate od zastrašujućeg nedostatka iskrenog pristupa drugima i otvorenog razgovora s drugima, kada je „deficit susreta” toliko velik.

Radost – korijen dobra – ne smije biti osamljena. Ona se mora dijeliti, davati dalje drugima! Radost mora dalje djelovati u našim bližnjima, mora biti zarazna. Radosti se moraju otvoriti sva vrata, jer ona je „bomba goleme razorne snage” (Heinrich Bell).

Španjolska poslovica kaže: „Radosno raspoloženje može snijeg pretvoriti u vatru”. Svijet bi u roku od 24 sata imao drugo lice kada bi svatko dao djelić svoje radosti drugim ljudima!

„Svatko može pokloniti radost”

Biskup Paul Wilhelm von Keppler (1852.-1926.) veliki njemački teolog, napisao je u vezi s tim: „Svatko može pokloniti radost čim se odvaži hrabro izaći iz prokletstva sebičnosti; čim se navikne ne misliti više samo na sebe, već i na druge. Za to ne treba biti bogat, a ni učen; mora biti samo jedno: istinski i iz svega srca dobrostiv. Ta dobrota i iskrena želja da drugima čini radost, daje već njegovu licu preobraženje, njegovu oku blagi sjaj, njegovoj riječi blagozvučje, tako da on doista donosi radost kamo god dođe.”

Tko ne bi želio biti i sve više postajati takav čovjek radosti? Kako bi to bilo kada bismo odlučili da svakog dana obradujemo nekog čovjeka? Neka pohvalna riječ, prijateljski osmijeh, dobro djelo, sućutno pitanje: „Kako je?” – ti se mali koraci ne mogu nadomjestiti (gotovo) ničim na svijetu! Oni su često važniji od dobrog ručka.

Čovječe, volim te – govori to riječima ili bez riječi”

„Čovječe, volim te – govori to dalje drugima riječima ili bez riječi”, piše Phil Bosmans. „Kaži to smiješkom, gestom pomirenja, stiskom ruke, riječju priznanja, zagrljajem, poljupcem, zvijezdom u svojim očima! Govori to dalje drugima putem tisuću malih pažnji, svaki dan iznova: „Toliko te volim!” (…)

Ulomak iz knjige Reinharda Abelna i Antona Knera „Otvori svoje srce radosti! O umijeću radovanja”

Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)

Autori: Reinhard Abeln i Anton Kner

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh