Vilibald je već u dobi od pet godina poslan na odgoj u samostan Waltham. Ondje je ostao sve do svoje 20. godine. Bilo je to vrijeme u kojem je primio solidan kršćanski odgoj te stekao zamjetnu literarnu izobrazbu. Mladi je Vilibald bio mladić velikih želja. Da bi svoju vjersku i literarnu kulturu što više usavršio, krenu je na putovanja i hodočašća pa je tako posjetio Rim, Carigrad i Jeruzalem. Bio je daleko od svake pasivnosti. Znao je da nam je život dân da se usavršimo i pripremimo za svoje životno poslanje.
Za svog života mnogo je putovao a mjesto koje je na poseban način utjecalo na oblikovanje i budućnost Vilibalda bio je Monte Cassino, kolijevka benediktinskoga reda, gdje ga je s radošću primio tadašnji opat Petronace. Slavni je samostan brojio tada mali broj redovnika. Vilibald je ondje ostao neko vrijeme, te je čak obavljao i neke službe. I tako se njegov boravak u Monte Cassinu oduljio na otprilike deset godina.
Kroz mnoga misijska putovanja prema konačnom poslanju
Prošavši razna misijska putovanja, jednom je prilikom otpratio u Rim jednog svećenika iz Hispanije. Ondje ga je sebi pozvao papa Grgur III., ispitujući ga o njegovim putovanjima. Papa je na koncu razgovora prenio želju njegova rođaka Bonifacija koji je želio imati Vilibalda uza se u svome misijskome radu u Njemačkoj. Vilibald nije oklijevao ni trenutka, te prešavši Alpe, stiže u grad Eichstätt gdje je 740. zaređen za svećenika, a 741. od samoga sv. Bonifacija za biskupa. Kao biskup Vilibald je 742. sudjelovao na Prvome njemačkom crkvenom saboru.
Došavši u Eichstätt, Vilibald je sagradio samostan s prostranom crkvom. U njoj je želio da se obavljaju onako svečani obredi kako se to običavalo činiti u Monte Cassinu. Bio je veoma revan propovjednik Božje riječi. 750. započeo je gradnju opatije Heidenheim, u kojoj postade opatom njegov brat Vunibald. Sudjelovao je na raznim pokrajinskim crkvenim saborima. Potpisao je 783. darovnicu u korist opatice Enhilde u Miltzu. Njegova sestra Walburga osnovala je u Heidenheimu samostan benediktinki te mu kao opatica stajala na čelu. U svoj je samostan prenijela mrtvo tijelo svoga brata Vunibalda koji je umro godine 761.
Veliki radnik
Svetome Vilibaldu, omiljenom bavarskom svecu, pripisuje se osnutak opatije u Solenhofenu te kaptola kod crkve sv. Sebalda u Nürnbergu. O svome putovanju na Istok i boravku na Monte Cassino kazivao je u pero nekoj redovnici u Heidenheimu po imenu Ugeburki. Iz toga latinskoga rukopisa doznajemo mnogo dragocjenih pojedinosti ne samo o svecu već i o tadašnjem vremenu. Kasnije je više ljudi pisalo o njegovu životu, a kao temelj služio im je uvijek spis Hodoepericon, što ga je on sam diktirao. Vilibad je biskupovao čak 45 godina, a preminuo je u dubokoj starosti, na današnji dan 787. godine u Eichstättu.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
