Sveti Teodozije iz Kapadocije ili Teodozije Veliki, monah i opat, osnivač cenobitskog (samostanskog) načina monaškog života, rodio se 423. u Mogarissosu ili Garissosu, selu u Kapadociji (Mala Azija, danas Turska). Sin Proherezija i Eulogije, potječe iz pobožne obitelji, a školovao se od ranog djetinjstva i postao lektor. Slijedeći Abrahamov primjer, ostavio je dom u potrazi za Isusom Kristom. U Antiohiji je susreo svetog Šimuna Stilita koji je u Teodoziju prepoznao budućeg sveca i duhovnog predvodnika, blagoslovio ga i dao mu niz korisnih savjeta. Putovao je u Jeruzalem gdje je ostvario blisku suradnju s glasovitim opatom, svetim Longinom. Neko je vrijeme bio poglavar Crkve u Betlehemu. Živio je pokornički u Judejskoj pustinji a nastanio se je u jednoj spilji na vrhu brda.
Osnovao samostan u blizini Betlehema
Prema predaji, u toj spilji su boravila i tri mudraca s istoka, na povratku iz Betlehema. Tamo ih je posjetio anđeo i naredio im da se vrate svojim kućama drugim putem. Teodozije je s vremenom uvidio prednost zajedničkog redovničkog života. 476. godine osnovao je glasoviti samostan svetog Teodozija u Cathismusu, šest kilometara istočno od Betlehema. U tom samostanu boravilo je mnoštvo monaha različitih narodnosti i jezika (Grci, Armenci, Perzijanci, Arapi i drugi), a Teodozije je bio njihov poglavar. Svi su oni odlično surađivali i zajednički molili, a imali su i svoje vlastite crkve. Teodozije je uz samostan sagradio bolnicu i dom za stare i nemoćne. Bio je prijatelj i suradnik svetog Sabe.
Jedan je od zaštitnika bolesnika od raka
Uživao je veliki ugled pa ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica u Palestini. Pripisuju mu se mnoga čuda i ozdravljenja pa stoga i jedan od zaštitnika bolesnika od raka. Borio se je protiv krivovjerja, pored ostalog eutihijanizma i monofizitizma. Bizantski car Anastazije I., pristaša krivovjerja, pokušao je podmititi Teodozija velikom količinom novca, ako se prikloni njegovoj vjeri. Teodozije je razdijelio novac siromasima i nastavio s borbom protiv krivovjerja. Anastazije ga je 513. godine uklonio s položaja opata, ali ga je njegov nasljednik, car Justin I., ubrzo nakon Anastazijeve smrti (518. godine) vratio na njegovo mjesto. Kad je ostario i teško obolio, posvetio se je molitvama za svoju zajednicu. Preminuo je 529. godine u svojem samostanu u Cathismusu, u 106. godini života. Pokopan je u pećini u kojoj je živio kao pustinjak. To je mjesto postalo glasovito hodočasničko odredište, na kojem su se dogodila mnoga čudesa.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović;Book.hr
