Sveti Serafim Sarovski jedan je od najvećih ruskih svetaca i čudotvoraca. Rođen je 19. srpnja 1759. godine u Kursku (Rusija) u imućnoj obitelji. Na krštenju je dobio ime Prohor. Rano je ostao bez oca, a odgojila ga je majka koja je bila jako pobožna. Prohor je od djetinjstva bio poseban. Kad je imao sedam godina pao je s vrha zvonika i ostao neozlijeđen. Tako su se nad njim ispunile riječi iz Svetog Pisma: „Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen“. (Ps 91, 10-12).

Osam je godina proveo u pustinji

Kad je napunio 17 godina odlučio je napustiti svjetovni život i otići u samostan. Majka mu je na rastanku poklonila mali križ od kojeg se nikada nije odvajao. U samostanu ga je starac Dositej uputio u Sarovsku pustinju. Nakon osam godina provedenih u pustinji, 18. kolovoza 1786. godine, vratio se u samostan gdje je dobio novo ime – Serafim. Značenje ovog imena pojačavalo je u njemu želju da služi Gospodinu. Počeo je živjeti još samotnije, nosio je istu odjeću, zimi je skupljao granje, a ljeti čuvao pčele. Puno je čitao, naročito Sveto pismo, a đavao ga je stalno iskušavao.

Odlikovao se velikom poniznošću

Od Boga je primio mnoge darove, bio je poznat po daru proricanja, daru iscjeljenja te po brojnim čudima. S velikom je ljubavlju liječio sve duševne i tjelesne bolesti. Bio je toliko poznat i omiljen da mu je dnevno oko dvije tisuće ljudi dolazilo na liječenje, po savjete ili samo na blagoslov. Odlikovao se velikom poniznošću – svijet ga je slavio, a on je sebe nazivao „ubogi Serafim“. Uvijek je govorio da je cilj našega života vraćanje u naručje Oca Nebeskog.

Serafim je 14. siječnja 1833. završio svoj život na zemlji, klečeći na koljenima, oko vrata mu je visio mali križ, a ruke su mu bile prekrižene na prsima.

Vedrana Prka; Book.hr