Petar Chanel rođen je u Francuskoj. Imao je brojnu braću za koju se morao brinuti pa nije mogao redovito pohađati školu. No, kada je imao dvanaest godina, njegov mu je župnik – prepoznavši u njemu potencijal za svećenika – savjetovao neka uđe u sjemenište, kako bi se ondje mogao redovito obrazovati. Petar ga je poslušao pa je školovanje kasnije nastavio i u bogosloviji, odakle je s 24 godine izašao kao svećenik.
Htio je ići u misije, ali ga je biskup zamolio da se samo malo strpi, zbog nedovoljnog broja svećenikâ. U međuvremenu je upoznao skupinu dijecezanskih svećenikâ koji su se također bili oduševili misionarskim idealom. Petar Chanel se povezao s njima te se pripravljao za svoje buduće poslanje.
Navedena je skupina svećenika utemeljila Kongregaciju i nazvala ju „Družba Marijina”, koju je papa odobrio 1836. Među prvim je članovima bio i sam Chanel (budući da više nije bio podložan biskupu, mogao je napokon ostvariti svoj misionarski san).
Krv mučenika – sjeme novih kršćana
Nakon mjesec dana iskrcao se na otoku Futuni, gdje je, zajedno s još jednim laikom, trebao utemeljiti misiju. Chanel je od poglavara primio nalog da vodi dnevnik u kojemu će bilježiti životne misije. Lokalno ga je stanovništvo primilo prijateljski te je, nakon što je svladao nemalu prepreku jezika, stao ostvarivati prve uspjehe, osobito među mladima. Njegovo propovijedanje kršćanske vjere razorilo je štovanje zlih duhova što je razjarilo vođe otoka, koji su na taj način svoj narod držali podjarmljenim. Zbog toga su ga okrutno ubili.
Njegovi su krvnici smatrali da će se sve vratiti na staro jednom kad njega više ne bude. Dogodilo se, međutim, nešto posve suprotno: nepravedno ubojstvo dobroga i cijenjenoga čovjeka dovelo je do gotovo trenutnog obraćenja čitavoga otoka. Time su se obistinile riječi oca Petra: „Vjera je posijana na ovom otoku. Neće iz njega nestati mojom smrću, jer nije ona djelo ljudi. Ona dolazi od Boga.”
Otac Petar Chanel, prvi mučenik Kongregacije Družbe Marijine, proglašen je svetim 1954. te je tom prigodom proglašen zaštitnikom Oceanije.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr
Priredio Danijel Katanović
