SVETI KVIRIN, SISAČKI BISKUP – SVIJETLIO JE SVOJIM RIJEČIMA, ODLUKAMA I SAMIM TIJELOM! // Nismo li se danas previše upustili u sistem takozvane demokracije? Što je ustvari demokracija i kakve veze ima s vjerom? „Neću žrtvovati demonima jer je pisano: Svi bogovi naroda su zli duhovi, i tko bogovima žrtvuje bit će iskorijenjen”

„Gdje god bili, Gospodin kojeg štujemo može nam priteći u pomoć”

Sisak se diči svojim svetim biskupom Kvirinom koji je stradao 4. lipnja 308. I doista ima mnogo toga što se može reći za Kvirina, a najviše osvaja njegova poniznost.

Kvirinova legenda je stara, sadrži prijepise razgovora između Kvirina i dvojice sudaca. Naime, Kvirin, kad je primijetio da ga traže, krenuo je iz Siscije, ali su ga uhitili i priveli k prezesu Maksimu. Ondje je Kvirin izjavio:

„Krist je pravi Bog, koji je uvijek s nama i, gdje god bili, Gospodin kojeg štujemo može nam priteći u pomoć. Bog trpi s nama a sa mnom je i ovdje učvršćujući me, i sam ti iz mojih usta odgovara kad sam pozvan da svjedočim.”

Postojan u svojoj vjeri Kvirin nije želio odbaciti ovu milost da iskuša Božju moć. Zato postojano odgovara:

„Neću žrtvovati demonima jer je pisano: Svi bogovi naroda su zli duhovi, i tko bogovima žrtvuje bit će iskorijenjen.”

Kvirin je svijetlio svojim riječima, odlukama i samim tijelom!

Ni batine ni prijetnje nisu mogle pokolebati Kvirina, jer je bio uvjeren da, svjedočeći za Krista, „tek tada vrši svećeničku službu”: „Sad tek vršim svećeničku službu, sada sam zaista postao svećenik, kad ću samog sebe prinijeti pravom Bogu”. Kvirin je svojim stavom poniznog ali ustrajnog prianjanja uz Krista postao svjetlo svim drugima. I to se očitovalo ne samo u Kvirinovim riječima i odlukama nego i u samom tijelu. U noći u kojoj je Kvirin bio u siscijskom zatvoru, o ponoći se pojavio velik sjaj koji je privukao tamničara Marcela. Vidjevši neobično svjetlo, taj poganin se obratio i Kvirin ga je krstio.

„Uz vaše zakone ne pristajem jer čuvam odredbe Krista”

Već sljedećeg dana sisački je sudac bio toliko iznerviran da je tog starca poslao k svojem iskusnijem kolegi prezesu Amanciju u Savariju. Kvirin je uporno odbijao sve ponude časti i dostojanstva. Amancije se činio sućutnim: „Žao mi je kazniti batinama tvoju dob; ipak želio bih ispraviti tvoje mišljenje riječju i ispraviti nagradom obećanog života da uživaš u preostalom vremenu svoje starosti opslužujući prema carskim zakonima božanske odredbe.” On čak potiče Kvirina da izabere život, jer ako nije odan bogovima hrli u smrt zbog protivljenja carevima. No Kvirin zna da prilazi k vječnosti ispovijedajući Krista koji je život. Dobro zna da onaj koji ima sve u životu, a nema Boga, da taj zapravo i nema života. Jer čovjek nije stvoren zato da uživa u ovom životu, nego da zadobije vječni život i živi u blaženstvu. A to se ne postiže trčeći za svojim idolima, za svojom voljom i svojim željama, planovima, poslovima, nego odričući se svega toga, i prihvaćajući Božji plan. Zato Kvirin odgovara: „Uz vaše zakone ne pristajem jer čuvam odredbe Krista, moga Boga, koje sam navijestio vjernima”.

Zaštitnik u poplavama i ostalim vremenskim nepogodama

Kvirina su izveli izvan grada i bacili ga s mosta u rijeku. Unatoč mlinskom kamenu koji ga je vukao na dno rijeke, Kvirin se vrlo dugo održavao na površini voda i govorio je okupljenima neka se ne prestraše njegovim primjerom. Zatim je nastavio moliti i jedva je potonuo.

Njegovo je tijelo pronađeno nedaleko mjesta gdje bijaše potonuo, i ubrzo je u Savariji sagrađena njemu posvećena bazilika. Kvirinovo plutanje po rijeci, slično je Petrovu hodu po moru i zbog toga su ga slavili kao zaštitnika u poplavama i ostalim vremenskim nepogodama.

Dio ovoga teksta je objavljen u mjesečniku Book.