Tko od nas ne poznaje gorostasa koji poduprt štapom nosi dijete na ramenu? Kad hodočastimo u hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, u cintoru nas dočekuje velik kip sv. Kristofora. Povijesnu opstojnost sv. Kristofora možemo dokazati na temelju najstarijih pisanih svjedočanstva.

Prema „Jeronimskom martirologiju” sv. Kristofor je bio ubijen 250. godine, za vrijeme Decijeva progonstva, u Samu, pokrajini Liciji. (To je bilo sedmo od deset velikih progonstva kršćana prije Milanskog edikta i, uz Dioklecijanovo, to je bilo najkrvavije.)

Tražio je najmoćnijeg čovjeka kako bi mu služio…

Prema „Zlatnoj legendi” sv. Kristofor je bio čovjek divovskog rasta i snage, i tražio je najmoćnijeg čovjeka na Zemlji kako bi mu služio. Prvi njegov gospodar bio je kralj, no Reporb (Kristoforovo ime prije krštenja) ga ubrzo ostavi jer je otkrio da se ovaj boji Sotone. Zatim je pošao da služi Sotoni, no i od njega je brzo otišao jer je vidio da se Sotona boji i drhti pred Križem i spomenom Isusa Krista. U svojim lutanjima upoznao je pustinjaka koji ga je podučio kršćanstvu i o zapovijedima ljubavi. Želio se vježbati u toj kreposti, pripremiti za krštenje, te je odlučio pomagati putnicima koji su trebali prelaziti neku rijeku. Jedne noći probudilo ga je neko dražesno dijete koje ga je zamolilo da ga prenese preko te rijeke. Kristofor ga je s lakoćom stavio na svoja ramena, ali kad je počeo koracati prema drugoj obali rijeke, teret je bivao sve teži, tako da ga je, upirući se o debeli štap, jedva prenio. Primivši krštenje, Kristofor je pošao u Liciju, te ondje podnio mučeništvo.

Osim što je zaštitnik poštara, vozača, nosača, svih koji obavljaju teške i opasne poslove, zaziva ga se u pomoć protiv kuge, epilepsije i živčanih bolesti, u opasnim situacijama u prometu, za zaštitu od požara, oluje i potresa.